Bistrović za Index: Jednim transferom sam preskočio pet stepenica u karijeri

RUSKI klubovi u novu sezonu ulaze s dosta neizvjesnosti. Oni iz vrha tamošnje Premier lige znaju da zbog UEFA-inih sankcija neće igrati europske utakmice, a istovremeno ne znaju kako će izgledati kadrovi njihovih ekipa. To se naročito tiče stranih igrača, kojih u tamošnjim klubovima ne nedostaje, ali se od početka rata u Ukrajini i uvođenja sankcija njihov broj polako smanjuje. 

Jedan od njih je i 24-godišnji Koprivničanin Kristijan Bistrović, dugogodišnji veznjak moskovskog CSKA, nekadašnjeg osvajača Kupa UEFA-e, koji se nedavno priključio klupskim pripremama. Bistrović je u karijeri ostvario nešto čime se može pohvaliti mali broj hrvatskih nogometaša kada je 2018. iz malog HNL kluba poput Slaven Belupa otišao direktno u ozbiljan europski klub.

Otkad je kao tinejdžer završio u ruskoj metropoli, tijekom pet sezona upisao je 96 nastupa za CSKA. Dugo je bio standardan i s Nikolom Vlašićem činio je mladu jezgru moskovske momčadi. Iako je uglavnom obnašao ulogu radilice na poziciji zadnjeg veznog, istaknuo se i s nekoliko dalekometnih pogodaka. 

U protekle dvije sezone, koje su u CSKA-u obilježili promjene trenera i rezultatski posrtaj, teže je dolazio do minuta, pa je odradio dvije polugodišnje posudbe u turskim klubovima Kasimpasi i Karagumruku. Sada je ponovno priključen ekipi u Moskvi, odakle nam se javio telefonski dan nakon što je u prijateljskoj utakmici nosio kapetansku vrpcu. 

Kakvi su dojmovi iz prvih dana s novim trenerom Vladimirom Fedotovom? Dodijelio Vam je i kapetansku traku na posljednjoj utakmici?

Svi u klubu jako pozitivno gledamo na novog trenera. Već u prvim danima rada s njim vidi se da nije slučajno postigao dobre rezultate sa Sočijem, s kojim je bio drugi. Mislim da je odličan potez CSKA što ga je angažirao i veselim se vidjeti kako ćemo izgledati kada počne prvenstvo.

Što se tiče utakmice, ušao sam u igru u drugom poluvremenu, kada su uz nas par prvotimaca na terenu bili uglavnom juniori. Bila je čast nositi kapetansku traku.

Preuzeli ste je od legendarnog Igora Akinfejeva. Kakav je osjećaj imati takvog suigrača? 

Sjećam se utakmica hrvatske reprezentacije u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2008., kada smo igrali protiv Rusije. Bio sam s roditeljima na Maksimiru i on je bio na golu. Kada sam stigao u Moskvu, bilo mi je fascinantno da smo postali suigrači. Privilegija je i užitak svaki dan biti na terenu s nekim tko ima toliko uspjeha u karijeri.

Nedavno je produljio ugovor iako ima 36 godina i takav top golman momčadi ulijeva puno sigurnosti jer znaš da će obraniti i nešto više od očekivanja. Prošle sezone je proglašen za najboljeg golmana lige jer je imao najviše utakmica bez primljenog gola. 

 Foto: EPA

Kako je bilo Koprivnicu zamijeniti Moskvom, a Slaven Belupo CSKA-om?

To je bilo preskakanje pet stepenica u nečemu što bismo mogli nazvati normalnim razvojem mladog igrača. Tek sam zagazio u seniorski nogomet i odmah se desio taj transfer. To je bila najbolja odluka koju sam donio u životu.

Prvih pola godine je bilo razdoblje prilagodbe, što su mi u klubu i predstavili kao plan, a nakon ljeta sam trebao postati standardni član prvih 11, ali to se dogodilo i ranije. Jako sam sretan što se tako odvilo. Moskva mi je bila veliki šok. Gdje god sam trebao ići, trebalo mi je barem 40 minuta, a u Koprivnici pet. 

Promet je jako gust, svugdje pet traka, ali sam se dosta brzo navikao na takav život. Počeo sam uživati. Ovo je veliki grad koji ti pruža sve mogućnosti. Jezik nije bio problem, prije nego što sam otišao, naučio sam ćirilicu, a budući da je ruski sličan hrvatskom, brzo ga pohvataš iz okruženja. Nisu mi trebali tečajevi. 

Kakva je trenutno situacija sa strancima u CSKA-u? Neki su otišli, hoće li Vam biti lakše nametnuti se u veznom redu?

Sada je dosta manje stranaca. Adolfo Gaich iz Argentine, Milan Gajić iz Srbije i ja. Uskoro bi trebali stići još neki koji su dobili slobodno zbog reprezentacija. Tada ću više znati o tome kakva je situacija. 

U idućih desetak dana, kada se kompletiramo, bit će jasnija moja pozicija u ekipi, ali zapravo neće biti skroz razriješena dok ne prođe cijeli prijelazni rok. Konkurencija je sada sigurno nešto manja, ali i dalje ima igrača koji nekoliko godina igraju standardno. Trebat će proći još malo vremena da se moj status iskristalizira.

Je li veliko razočaranje to što nećete igrati Europu?

Navikli smo boriti se za pozicije koje vode u Europu i naravno da želiš igrati u tim natjecanjima kako bi se pokazao na velikoj sceni. Situacija u kojoj toga nema je neobična, ali mislim da je rusko prvenstvo dobro i, bez obzira na Europu, bit će zanimljivo kao svake godine. 

Ima li klub razumijevanja u ovoj situaciji? Imate li više slobode u odlukama o nastavku karijere? 

Razumiju nas, pogotovo strance. Pokušavaju nam olakšati kako god mogu jer su svjesni da bi većina stranih igrača u ovom trenutku radije bila negdje u Europi, van Rusije. Zato izlaze u susret igračima što se tiče izlaznih transfera.

Biste li razmotrili povratak u HNL? 

Malo mi je žao što u HNL-u nisam odigrao bar jednu cijelu sezonu. Trenutno ne razmišljam o povratku, ali to bi jednom mogla biti opcija jer se liga očigledno diže iz sezone u sezonu. Igrači se vraćaju, dolaze zvučna imena i to se ne promatra kao korak unatrag. Ništa nije isključeno.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?