Casemirov odlazak iz prvaka Europe u klub koji je u rasulu izazvao je čuđenje svih, pa i Ancelottija. U cijeloj priči puno stvari djeluje nelogično

Manchester United još od umirovljenja Sir Alexa Fergusona 2013. godine pokušava pronaći način kako se vratiti na staze uspjeha u svijetu u kojem se prosječni igrači plaćaju po 50 milijuna eura, a pojam zvan “povijesna veličina kluba” sve više gubi na važnosti. Veliku prepreku u tome stvara mu poprilična nezainteresiranost braće Glazer i elementarna nesposobnost ljudi koji vode sportsku politiku kluba, dok ne treba zanemariti ni ekstremnu kompetitivnost engleske Premier lige u kojoj sve momčadi razvijaju neki svojim prepoznatljivi stil i bazični “engleski nogomet” praktički više ne postoji.

David Moyes, Louis van Gaal, Jose Mourinho, Ole Gunnar Solskjaer i Ralf Rangnick nisu uspjeli postići uspjeh koji je u skladu s očekivanjima navijača kluba s Old Trafforda, već su eventualno uspijevali doći do nekakvog rezultata koji ih u retrospektivi izdiže iznad ostalih. “Special One” je bio najuspješniji, ali ni osvojeni Liga kup, ni drugo mjesto u prvenstvo, pa čak ni osvojena Europska liga (prva u klupskoj povijesti) neće ostati upamćene kao nekakvi uspjesi, već eventualno kao dokaz da je Mourinho jedini uspio iz limitirane momčadi izvući najviše što je mogao.

Nakon neuspjelog eksperimenta s Rangnickom, Nijemac je otpušten, a na klupu je doveden Ajaxov čudotvorac Erik ten Hag, koji je po tko zna koji put predstavljen kao Unitedov spasitelj, čovjek koji će klub vratiti na stare staze koje je utabao legendarni Fergie itd.

U klub su ovog ljeta stigli Christian Eriksen kao slobodan igrač, Tyrell Malacia iz Feyenoorda za 15 milijuna eura i Lisandro Martínez iz Ajaxa za skoro 60 milijuna eura, a Cristiano Ronaldo je odlučio ostati na Old Traffordu. Pritom treba naglasiti da mu je odluku uvelike olakšalo to što ga nitko kome se nudio nije htio…

Nakon neuvjerljivih predstava na pripremama i katastrofalnog ulaska u prvenstvo (porazi od Brightona 1:2 i Brentforda 0:4), Crveni vragovi su sinoć na Old Traffordu pobijedili Liverpool 2:1 i ostavili ga na samo dva boda iz prva tri kola, a na tribinama je sjedio čovjek koji je malo ranije stigao u Manchester u transferu koji se iz svakog mogućeg kuta čini apsolutno nelogičan – Casemiro.

United je Brazilca doveo iz Real Madrida za odštetu od 60 milijuna eura plus mogućih dodatnih 10 te ga je učinio trećim najplaćenijim igračem momčadi, odnosno petim najplaćenijim u ligi, davši mu dvostruko veću plaću nego što je imao u Realu. U suštini, može se zaključiti da najveći razlog Casemirovog napuštanja momčadi koja je aktualni europski i španjolski prvak i u kojoj je zajedno s Lukom Modrićem i Tonijem Kroosom činio vjerojatno najbolji vezni red na svijetu, leži upravo u toj plaći, koja će navodno iznositi 415 tisuća eura tjedno.

Uostalom, to se i moglo iščitati između redaka na Brazilčevom oproštaju od “kraljevskog kluba”…

– Najveće ostvarenje koje sam ostvario u životu je svakodnevno treniranje u ovom klubu – rekao je Casemiro nakon što je samovoljno i na čuđenje vjerojatno sviju odlučio napustiti svoje “najveće ostvarenje”.

Carlo Ancelotti, koji se rasplakao na Casemirovom oproštaju, već je ranije javno obznanio svoje čuđenje Brazilčevom odlukom.

– Ni ja ne znam zašto je Casemiro odlučio otići iz ekipe koja je prvak Europe u ekipu koja pati – rekao je legendarni Talijan, ali mu nije stajao na putu.

Casemiru na putu nije stajao ni Florentino Perez, koji je na veznjaku koji je zagazio u četvrto desetljeće života zaradio najmanje 60 milijuna eura, što je drugi najveći iznos u povijesti plaćen za igrača starog 30 ili više godina. Prvo mjesto drži Ronaldo, na račun kojeg je od Juventusa preko 100 milijuna eura uprihodio također baš Perez.

Iako je malo neobično da cijenjeni igrač možda i najglamuroznijeg kluba na svijetu, koji je k tome aktualni prvak Europe, odluči zamijeniti Madrid tmurnim Manchesterom i potpisati za klub koji uopće ne igra Ligu prvaka i koji vrlo lako moguće neće ni sljedeće sezone, u neku ruku je jasno kako dvostruko veća plaća i ugovor na četiri godine mogu biti dovoljno jaka motivacija.

No, u svemu tome nije baš najjasnija Unitedova inicijativa za dovođenjem takvog specifičnog tipa igrača kao što je Casemiro, koji usto ima već 30 godina na leđima. Naime, Brazilac nije baš poznat po svojim kvalitetama u fazi izgradnje napada, a to je segment igre koji klubu s Old Trafforda prvenstveno nedostaje. Prošle sezone je bio 42. igrač La Lige po postotku točnih dodavanja s 86.4 posto uspješnosti, s tim da je na kratkim dodavanjima (između 5 i 15 metara) bio 99. s 90.3 posto uspješnosti, na srednjim dodavanjima (između 15 i 30 metara) 109. s 87.9 posto uspješnosti, a na dugim dodavanjima (više od 30 metara) 8. s 82.5 posto uspješnosti.

Casemiro, dakle, nije baš vičan s loptom u nogama, ali je zato izuzetno dobar u defenzivi i strašno opasan u završnici. Prošlu sezonu je bio šesti igrač La Lige po broju startova na loptu (90) i po broju oduzetih lopti nakon starta (64), a predvodio je ligu u postotku dolaska u posjed njegove momčadi unutar pet sekundi od njegovog izlaska u pritisak (40.2 posto). Također je bio sedmi kada su u pitanju “reciklirane lopte” (347).

Brazilac je poznat i po svojim ubojitim ulascima iz drugog plana u završnici te za veznjaka iznadprosječno dobrim osjećajem za gol, a razlog za to leži u njegovoj davnoj igračkoj prošlosti. Naime, Casemiro je karijeru započeo kao napadač, a u vezni red je prešao sasvim slučajno.

– Kada sam otišao na probu u Sao Paulo bio sam napadač. Bio sam fizički jak i uvijek sam najviši u svojoj generaciji, stoga sam postizao mnogo pogodaka glavom. Kada sam došao tamo s 12 ili 13 godina, uz mene je bilo još 300-injak igrača, a u planu im je bilo uzeti ih samo 50. Sjećam se da je, kada je trener pitao tko su vratari, troje djece diglo ruku. Zatim je pitao tko su napadači, a više od 40 djece se javilo. Rekao sam sebi da je konkurencija velika te da neću biti napadač. Ista stvar se dogodila kada je pitao tko je veznjak. Zatim je trener upitao ima li defenzivnih veznjaka. Sedam ili osam ruku se pojavilo u zraku pa sam si rekao: “U redu, ja sam defenzivni veznjak” – rekao je Brazilac 2019. u intervjuu za jednu španjolsku televiziju.

Na početku se nije dobro snašao u novoj ulozi, ali nije htio priznati da je izrekao laž, već je inzistirao na tome da je on defenzivni veznjak. Godinama kasnije, Casemiro se pretvorio u stabilnog i defenzivno odličnog veznjaka koji također može biti opasan u fazi napada, pogotovo iz prekida.

Stoga, ako ćemo gledati njegovo dovođenje u United u širem kontekstu, Brazilac je dobrodošao, jer je svaki kvalitetan igrač dobrodošao u klub koji se nikako ne uspijeva konsolidirati. No, ako ćemo Casemirov dolazak na Old Trafford promatrati u kontekstu onoga što je Unitedu najpotrebnije (bolji protok lopte u izgradnji napada), dojam je da je njegovo dovođenje promašen potez. Pogotovo ako u računicu uključimo i dojam da je vodstvo Crvenih vragova ponovno učinilo istu stvar – preplatilo igrača.

Casemiro je nogometaš kojeg bi vjerojatno svaki trener volio imati u momčadi, ali koji najbolje dolazi do izražaja kada uz sebe ima komplementarne veznjake te općenito kvalitetne suigrače koji znaju što žele i kako to postići. Primarno destruktivni veznjak koji ne rješava glavni problem ekipe i koji košta 60-70 milijuna eura plus gotovo 20 milijuna eura godišnje kroz plaću, a koji na leđima ima već 30 godina, teško će se isplatiti Unitedu čak i ako bude na razini na kojoj smo ga naviknuli gledati u Realu, a pogotovo ako mu se dogodi ono što i većini i upadne u sivilo disfunkcionalnog kolektiva.

Možda pobjeda u najvećem derbiju engleskog nogometa, koja je ostvarena bez Ronalda, Harryja Maguirea i Lukea Shawa, koji su završili na klupi, bude nekakva odskočna daska za Ten Hagovu ekipu, a možda bude samo jedan highlight još jedne neuspješne sezone.

No, kako god bilo, dojam je da će Casemiro, koliko god bio dobar, jako teško opravdati Unitedov uložen novac.

Source: slobodnadalmacija.hr