Cibona je u petak osvojila naslov prvaka Hrvatske, a sada je na korak do stečaja: ‘Sve mi je to teško gledati i slušati‘

Nije bio jedini koji je slavlje u petak navečer gledao s ponosom, ali i strahom od onoga što donosi sutra. Ili – možda je to bolje reći – što donosi Cibonina sadašnjost. U trenutku kad je postao upitan dolazak stranih investitora, u trenutku kad će za manje od deset dana Cibona biti i 60. dan u blokadi i spremna za stečaj, u trenutku kad je jedino on, a o Marinu Roziću je riječ, od svih klupskih čelnika na svojoj poziciji. Cibona više nema direktora, nema predsjednika kluba, nema, ako ćemo pravo niti trenera, jer je i Gašperu Okornu mandat trajao do svršetka sezone. Cibona je u teškoj situaciji u kojoj je stečaj sveprisutna riječ, pišu Sportske novosti.

Marin Rozić je u klubu od 2004. i vidio je sve. I onu nekadašnju Cibonu, veliku i jaku, koja se baš u to vrijeme počela urušavati jer je Grad želio pod svoje uzeti Tuškanac, a Cibona ga nije željela predati pa je Grad prestao Ciboni dostavljati redovna sredstva, dok se u isto vrijeme silno potrudio da se Cibonin generalni sponzor, tada je to bio VIP (današnji A1) preseli na Snježnu kraljicu, novu gradsku igračku. Cibona je otklizala u propast u kojoj se morala odreći i preostalih nekretnina (dvorana, trgovački objekti u Ciboninom prolazu), postala je učas beskućnik u talačkoj krizi zagrljaja s Gradom. Postala je slučaj. A u Hrvatsku je ušla kao najbogatiji klub, ne samo u košarci, u kompletnom sportu u Hrvata. I šire.

I sada smo tu gdje jesmo. Marin Rozić ovako promišlja o aktualnoj situaciji.

“Nije mi jasno kome smeta da Cibona igra u Ciboninoj dvorani. Ok, Cibona nije ušla u program javnih potreba, no postoje modeli i načini po kojima Cibona i sada može opstati. Zašto se ne bi klubu dala koncesija na dvoranu, hoće li ta odluka bilo kome drugom naškoditi, zašto bi ta odluka nekome smetala, ja čak mislim da se na temelju te odluke nitko ne bi niti pobunio. Radilo se u ovom klubu što se već radilo i od tih se stvari ograđujem, neka se krivci istraže, neka se sve dovede na čistac. Ali Cibona, klub i sve ono što ona znali jednostavno se ne smije promatrati samo kroz tu negativnu priču. U petak se okupilo pet tisuća ljudi u dvorani, zar netko želi da taj zanos nestane, može li se Cibona i njezin značaj zamijeniti s nekim drugim klubom? Ja ne mislim da je to moguće. I nije mi jasno zašto Grad ne može napraviti minimalan napor da sve to iskomunicira. Koliko sam shvatio niti gradski košarkaški savez nema ništa protiv toga da dvorana bude naša.”

Znači, po vam je jedini sporan detalja oko ulaska potencijalnih investitora u klub koncesija na dvoranu?

“Bilo tko želi investirati u klub bio bi hendikepiran u slučaju da ne može koristiti dvoranu. Opet pitam zar stvarno nekome u ovom gradu smeta Cibona? Ako je netko radio suprotno slovu zakona, neka se zove policija, neka se to istraži, bilo što, ali klub se zbog takvih radnji ili takvih ljudi ne smije kažnjavati. I nitko tu ne traži da se radi išta mimo zakona, ali ja sam pričao na tu temu s ljudima i znam da postoje modeli da se izvučemo iz ove krize.”

Kolika je opasnost da u sljedećim danima ne odu svi igrači, jer nisu plaćeni, mogu dobiti raskide?

“Sve mi je to teško gledati i slušati, ali nemam instrumente s kojima bih nešto spriječio. Borim se već dvije godine, iako sam imao osporavanja na sve strane, ali stigli smo do ove momčadi, zdravih momaka, većinom hrvatskih igrača. Sada su Gnjidić i Prkačin nositelji, prvaci, ali smo zato bili dvije godine bez trofeja. Imamo sada pet reprezentativaca, iako smo ih, barem po mom osobnom sudu mogli imati i šest, jer je i Krešimir Radovčić mogao biti na popisu. Kažem, to je moje mišljenje. Pogodili smo s Gegićem i Reuversom i oni su ovdje igrali za manje novca od onoga što su nam dali i postoje izgledi da obojica ostanu. Pa na sve to možemo dodati Krunu Simona i uvjeren sam da tada dvorana ne bi bila puna samo na majstorici finala, nego i više puta tijekom sezone. Mogla bi to biti super košarka i pr tome nikome od naših protivnika ne bi bilo ugodno kad bi stali ispred nas.”

S obzirom da je Rozić tu jako dugo, s obzirom da je vidio sve i svašta, ima li razloga za bilo kakav optimizam?

“Vidio sam svašta svih ovih silnih godina. Cibona je, recimo, i meni dužna poprilično svotu novaca, ali sam siguran da bi kod svih onih kojima Cibona duguje, od mene prvog, bilo razumijevanja kad bi počeli razgovarati o mogućim opcijama. No, tu Grad treba pružiti ruku.”

Znači, riječ je o Gradu, o aktualnom vodstvu metropole?

“Definitivno je Grad nadležan za sve oko dvorane. On može investitorima dati na upravljanje dvoranu. Valjda nije nekome u interesu da Cibone više nema.”

OK, cijelo vrijeme se vrti priča o tim investitorima. S obzirom na to da ih nitko vidio, možete li potvrditi da nije riječ o fantomima, jeste li vi razgovarali s njima?

“Upoznao sam ljude koji predstavljaju investitore i pričao sam s njima. I tu postoji cijeli niz ideja, od Cibonine akademije, momčadi za sljedeću sezonu, itd. OK, razumijem da neke stvari idu sporije, nisam stručnjak za ekonomiju, svjestan sam i toga rat u Ukrajini na sve utječe. Ali, ti ljude postoje i znam da žele ući u klub, ali tim ljudima treba ruka pomoći, a ne ih iscipelariti i otjerati odavde. Ne znam, doista, kome smeta da Cibona igra u Ciboni?! Ako je netko radio nepodopštine, razna sranja, ako je tu bilo kriminala, neka se zove policija i to raščisti. Ali cipelariti Cibonu zato što je netko nešto radio krivo, o ne, to ovaj klub nije zaslužio. I što bi se to dogodilo s ostalima kad bi Cibona dobila koncesiju na dvoranu? Pa, ovdje su ionako i do sada igrali Hermes Analitica i Dinamo, oni tu mogu i dalje igrati. Meni se čini da se nas nekako želi izmrcvariti i ugasiti”, zaključio je Marin Rozić, prije nego li će s trenerom i momčadi otići na slavljenički ručak.

Što će biti s klubom, saznat će se vrlo brzo.

Source: slobodnadalmacija.hr