Dan nakon velike fešte javio nam se Jerko Marinić Kragić: ‘Mojima ne prestaje zvonit telefon! Putovanje na odmor? Ma, kakvi, ostajen doma na materinoj spizi‘

Europski prvak u svom gradu, u svom kvartu, 500 metara od kuće i pred svojom ekipom. Može li bolje? Teško… Zvuči kao scenarij kakvog filma sportske tematike kojeg ćete pronaći na Netflixu pod „Top 10 in Croatia”… Tko zna, možda se netko jednom i sjeti krenuti u takav projekt? Preplavile su emocije čovjeka koji je ovih dana, bez premca, najpopularniji Splićanin. Jerko Marinić Kragić glavna je faca u gradu. Jere, Jere, Jere – svima su puna usta našeg „bombardera”. Razgovarali smo s najboljim strijelcem najbolje europske momčadi dan nakon fešte. Prve, ali ne i zadnje.

– Netko mi je to jutros spomenia, nisan ni zna – kune se.

Gorio je od želje da zabije u finalu. Vidjelo se to na njemu, pa je tako otvorio s jednim ishitrenim šutem…

– Ma, tia san da očepi odma na početku, a na kraju san falia branku za metar – smije se Jerko.

– Sve zlo bilo u tome, obrana je zato bila dobra. Počea san s 0/3, ali kad su došli peterci nije bilo pritiska. Kako san i reka, to mi je bilo najlakše. Veći mi je stres bia šta san falija branku dva puta, haha. Mislia san samo o tome, da ostanen smiren, da ne poletin – vratio se mislima na finalni okršaj.

Zlatna medalja je bila oko vrata i fešta je i službeno mogla početi. Sportaši itekako znaju kako se to radi, pogotovo naši vaterpolisti koji u svojoj riznici imaju pustih trofeja…

– Počeli smo u restoranu Mandrach, sve laganini. Bili su tu i ljudi iz Saveza, žene i prijatelji. Kasnije smo nastavili su Vanille.

Dani koje nije mogao zamisliti ni u najluđim snovima, sada su njegova stvarnost.

– Neopisivo je možda najbolja rič. Jer ovakvo nešto se ne pruži baš svakome, da isprid kuće postaneš prvak Europe…

Da ti je netko rekao prije pet, šest godina… Bi li povjerovao?

– Virova san da mogu. Povuka san neke poteze s nadom da će se nešto pomaknit, iako su drugi mislili da se ostavljan vaterpola. Otiša san u Steauu da pokažen koliko vridin, da igran Ligu prvaka i buden pod povećalon. Ti potezi su mi se isplatili.

Medalju si posvetio roditeljima. Što kažu oni?

– Ja san mislia da niko ne može bit sritniji od mene, dok nisan vidia njih. Ne staje im zvonit telefon. Ovo je i njihova kruna šta se mene tiče. Zaslužili su više i da ih sa mnom prati neka pozitiva. A još smo to učinili u mom kvartu, blizu obiteljske kuće.

Sprema li se i doma neka fešta?

– Je, je, stari me pita šta ćemo, kako ćemo. Moramo proslavit i doma, pozvat rodbinu u najbliže prijatelje, da se svi skupa još jednom proveselimo.

Navijalo se za sve Barakude, ali za Jeru ipak posebno. Decibeli bi još malo poskočili kada bi spiker u najavi pročitao njegovo ime. A tek kad je zabijao golove. Učinio je to 14 puta, najviše od svih naših reprezentativaca. Posebnu podršku imao je od svoje ekipe, kruga najbližih prijatelja.

– Sritni su ka i ja. Sa mnom su od početka. Bili su uz mene i kad je bilo najteže, kad niko nije virova u mene. Zato i jesan nakon utakmice prvo otiša do njih. Otiša bi do matere i oca, ali ih nisan uspia vidit na prvu.

Hrvatski trijumf u finalu došao je pogledati i državni vrh. U Spaladium Areni bili su predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković. Ali i i bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Sjećamo se, dakako, događaja iz 2016. i „orjunaša”… Danas je Jerko „orjunak”!

– Nadam se da su uživali u mojim potezima, da im se sve svidilo – kratko je prokomentirao.

Sada slijedi – odmor! Naporan ciklus je za našim vaterpolistima, pretrpan ljetni raspored. Prvo Svjetsko prvenstvo u Budimpešti, pa kao kruna svega splitski Euro. Ipak, zlato će, vjerujemo, isprati svaki umor…

Kakvi su planovi?

– Triba se prvo odmorit. Iako vrimena neće bit puno. Sezona u klubu kreće ubrzo, već početkom listopada. Trener Smodlaka nam je reka da još ne razmišljamo o tome, javit će nam kad su treninzi.

Hoćeš li otputovati negdje?

– Ma, kakvi! Dosta je bilo putovanja ovog lita. Previše san se zaželia kuće. Ostat ću doma, u Splitu.

Na materinoj spizi?

– Uhh, to mi je najdraže. U nas doma je uvik pravilo, ćaćine lazanje i materini pohani šniceli. Nisan od velike spize, to je za mene broj jedan – priznao je. Eto, dakle, recepta za uspjeh, mogli bismo u šali kazati. Lazanje i pohano, ali ne previše. Vrhunski sportaši moraju paziti na sve…

Dugo i toplo, uspješno i trofejno ljeto je za Barakudama. Nova, pomlađena reprezentacija „potukla” se s velikanima i otišla do kraja. Nakon četvrtog mjesta u Budimpešti, u Splitu je palo zlato. Ma, drugačije nije ni moglo. Onakva publika ništa manje nije ni zaslužila…

Source: slobodnadalmacija.hr