Danci su bizarnim i djetinjastim potezom, u želji da naštete Kataru zbog smrti inozemnih radnika, zapravo napravili uslugu organizatorima Svjetskog prvenstva

Što napraviti kada ste na poziciji moći, a smeta vas situacija s ljudskim pravima u zemlji koja već godinama pokušava ispeglati svoj imidž u javnosti upumpavanjem milijardi u sport i koja organizira turnir na koje ste se plasirali?

Logičnim se nameću dvije stvari – ili ćete turnir bojkotirati, ili ćete to prihvatiti i na njega otići te držati jezik za zubima. No, nijedna reprezentacija koja se plasirala na Svjetsko prvenstvo u Kataru nije odlučila bojkotirati ga, samo su se neke od njih odlučile na slanje “moćnih” poruka, a jedna na bizaran, djetinjast i apsolutno besmislen potez.

Dodjela domaćinstva Mundijala Kataru problematizirana je od samog početka, ali sve što se od tada pa do danas moglo čuti od predstavnika slobodnog svijeta bile su blage kritike i isprazne prijetnje. Na kraju će se u studenome ove godine u Kataru okupiti svi oni koji su se tamo plasirali, bez iznimke.

Više od 6.500 smrti inozemnih radnika koji su sudjelovali na izgradnji stadiona, kazne za homoseksualnost i bilo kakvo izražavanje nježnosti u javnosti te ostale društvene norme karakteristične za bliskoistočne autokratske režime problematične su svima osim FIFA-i, ali nitko nije povukao drastičan potez koji bi ih ostavio bez mjesta na najvećoj svjetskoj nogometnoj sceni i milijuna koje im ono donosi.

Osam europskih reprezentacija (Engleska, Wales, Nizozemska, Belgija, Danska, Francuska, Njemačka i Švicarska) odlučilo je da će na turniru nositi kapetansku vrpcu u duginim bojama, kao znak podrške LGBT osobama, a danski proizvođač sportske opreme Hummel dizajnirao je dresove danske reprezentacije tako da se na njima ne vidi ni grb Saveza ni logotip same tvrtke, navodeći kako „ne žele biti vidljivi vrijeme turnira koji je tisuće ljudi koštao života”.

A Danci su onda otišli i korak dalje te u nekakvom naletu vrtloga društvene osviještenosti, želje da se natječu na Svjetskom prvenstvu i zbunjenosti koje im se javila kao posljedica tih u neku ruku međusobno kontradiktornih želja, odlučili zabraniti suprugama i djevojkama reprezentativaca da putuju s njima u Katar.

“Ne želimo doprinositi profitu Katara, stoga smo odlučili usporiti sve putničke aktivnosti koliko je to god moguće. Na prijašnjim turnirima su djevojke i supruge igrača putovale zajedno s njima, ali odlučili smo to otkazati za ovaj turnir”, rekao je glasnogovornik Danskog nogometnog saveza.

Trljaju li u tamošnjem savezu sada ruke i misle: “Uf, to će im pokazati”, ili su svjesni besmislenosti i bizarnosti tog poteza, ali se vode onom da je uvijek bolje nešto učiniti nego ništa – zaista je nejasno, ali ono što je sigurno jest to da je taj potez na svaki mogući način besmislen.

Katarski režim neće propasti zbog toga što će ga za vrijeme SP-a posjetiti 23 osobe manje. Dapače, s obzirom na problem smještajnih kapaciteta – koji se pokušava riješiti šatorima koji izgledaju kao izbjeglički logori i usidrenim kruzerima koji bi trebali glumiti luksuzni smještaj – vjerojatno im je i draže da partnerice danskih nogometaša ne posjete njihovu zemlju u periodu između 20. studenog i 18. prosinca ove godine.

Izjava glasnogovornika Danskog saveza stoga je promašena i djetinjasta, jer državu koja je kupila PSG i onda potrošila stotine i stotine milijuna eura samo na trojac Neymar – Kylian Mbappé – Lionel Messi, a usto i isposlovala organizaciju najvećeg sportskog događaja na svijetu nakon Olimpijskih igara iako se radi o zemlji površine 11,581 km2 koja ima samo 313 tisuća domaćih stanovnika, zaista neće zaboljeti činjenica što će im se profit umanjiti za te 23 supruge i djevojke danskih reprezentativaca.

Jedini kojima bi to mogao biti problem jesu sami igrači koji će biti bez svojih partnerica na drugom kraju svijeta, a upravo se u tome vidi besmislenost svih tih inicijativa nacionalnih saveza koji žele “i ovce i novce”. Žele napraviti nešto da pokažu svijetu svoju progresivnost i neslaganje sa stanjem ljudskih prava u Kataru, a s druge strane žele biti dio tog glamura i uzeti svoj komadić kada FIFA bude dijelila “zahvalnice” koje podebljavaju stanje na bankovnom računu.

Na sličan potez odlučio se i Gary Neville, bivši igrač Manchester Uniteda i engleske reprezentacije, a danas stručni komentator na Sky Sportsu. On je za vrijeme Mundijala dogovorio angažman s beIN Sportsom, katarskom televizijom na čijem je čelu predsjednik PSG-a Nasser Al-Khelaifi, ali je istovremeno najavio da će i tamo nastaviti upozoravati na probleme u toj zemlji. U kojoj mjeri će u tome uspjeti dok mu katarski režim isplaćuje milijune – kako glasi ona popularna novinarska floskula – ostaje za vidjeti.

Iako, mora mu se priznati da je on barem najavio nastavak kritiziranja katarskog režima, dok se njegov bivši suigrač iz Uniteda i reprezentacije, David Beckham, za navodno 150 milijuna eura smiješi u reklamnom spotu i govori kako je Katar zemlja iz snova…

Potez Danaca jednostavno je smiješan i besmislen, jer apsolutno ništa neće promijeniti – ni u glavama katarskih autokrata, ni u glavama nogometnih fanova koje sigurno nije briga hoće li Christian Eriksen i društvo u Kataru imati podršku svojih boljih polovica.

Nije lako bojkotirati nešto do čega ti je stalo, ali upravo je to razlog zašto katarska kandidatura i slične inicijative u svijetu sporta prolaze glatko. A dok netko zaista ne odluči udariti šakom o stol i reći: “Dosta je bilo”, ništa se neće promijeniti i sportswashing će nastaviti ispunjavati svoju svrhu.

Source: slobodnadalmacija.hr