Polaganjem vijenca i paljenjem svijeća na njegovoj ploči na Zapadnoj obali splitske luke gdje su postavljene ploče u čast splitskih olimpijskih medaljonoša, Splitski klub olimpijaca organizirao je oproštaj od preminulog velikana splitske, hrvatske, ali i europske košarke Damira Šolmana.
Obitelj, prijatelji, suigrači, vodstvo Splitskog i Hrvatskog kluba olimpijaca između ostalih došli su se pozdraviti s jednim od najvećih sportskih gospodina čiji je odlazak zavio hrvatski sport u crno. Između ostalih stigli su i Rato Tvrdić, Željko Jerkov, Branko Macura, Zoran Grašo, Mlađan Tudor, Srđan Subotić, Petar Metličić, Josip Reić, Drago Vuković, Ivan Pudar… da samo neke nabrojimo.
Prije nešto više od godinu dana na istom mjestu su se oprostili od Petra Skansija, ovaj put oplakivali su odlazak još jednog velikana loptanja pod obručima.
– Nažalost, u prvom redu izgubili smo dragog prijatelja, velikog sportaša i prije svega velikog čovjeka. Osim što je bio vrhunski sportaš, Damir je zaista bio divna osoba. Druženje s njim bilo je isto kao i igranje, bio je skroman, dosta povučen, ali kao i na parketu efikasan. Iako je bio veliki borac nažalost nije pobijedio ovu bolest. No, nije se predavao, niti je to potencirao. Borio se do kraja, dolazio na sastanke, ali teško je dobiti bitku s teškom bolesti. Sve to što je prolazio prikovalo ga je za kuću i manje je izlazio. Imao je veliko srce i širinu. Zagrepčanin je bio rođenjem, ali je poprimio sve dalmatinsko. Damir je baš bio primjer – rekao je predsjednik Splitskog kluba olimpijaca Milivoj Bebić.
Suze, uzdasi, emotivna prisjećanja, pogotovo na one najljepše zajedničke trenutke nizali su se na Zapadnoj obali.
– Imao sam sreću i privilegiju s njim igrati. Imali smo dvostruki život, u klubu i u reprezentaciji tako da smo godišnje zajedno bili 11 mjeseci. Zajedno smo bili i kada je lijepo i kada je tužno, i kada je dosadno i kada su pripreme. Kroz to intenzivno druženje upoznaš čovjeka. Gospodski se ponašao i na terenu i izvan njega. Sada sam prvi put čuo i da nikada nije dobio tehničku. Baš je bio dobar čovjek, a veliki igrač. Igrao je baš lijepu košarku, ali i pravio rezultat. Onaj čuveni koš koji je dao Bosni je ostao u kolektivnoj memoriji našeg kluba i sporta, koš za sva vremena, pravi koš u pravom trenutku kojeg je tadašnjom tehnikom uspio uhvatiti fotoreporter – kazao je prvi čovjek Hrvatskog kluba olimpijaca Željko Jerkov.
Zagrepčanin Šolman je prihvatio Split kao svoj dom, a i grad pod Marjanom njega kao svoga.
– On je veći Dalmatinac od većine, on se zaljubio u Split. Uživao je u splitskom načinu života, ali bio je i ponosan na svoj Zagreb – istaknuo je Jerkov.
– Nakon godinu dana i odlaska Pere Skansija ponovno smo se našli ovdje. Damira sam upoznao 1970. godine kada je već bio sportska veličina, već je bio osvajač srebra s Olimpijskih igara i zlata sa Svjetskog prvenstva u Ljubljani. Godinama smo se družili u žutom dresu, stručnoj komisiji kluba, svakodnevno privatno na kavi na Firulama… Kad se ne bismo vidjeli, čuli bismo se na mobitel. Nakon ove teške bolesti s kojom se borio pet-šest godina nažalost preminuo je – naglasio je Šolmanov dugogodišnji suigrač i suradnik, a više od pola stoljeća i do zadnjeg dana bliski prijatelj Branko Macura.
– Ostat će mi u lijepom sjećanju zajednička druženja, pobjede, posebno koš koji je dao Bosni u Beogradu kada smo osvojili titulu prvaka. Do prije šest mjeseci smo imali druženja gdje je naučio igrati balote, igrali smo karte. Zadnjih pola godine to više nije bio u stanju. Posljednji put se na Firulama pojavio prije nekih mjesec dana. Nije bio u stanju hodati nego sa štakama. Odvezao sam ga kući. Tada smo se zadnji put vidjeli. Od tada smo se gotovo svaki dan čuli mobitelom, ali prije 10-12 dana nije mi se javio. Kako sam čuo od supruge završio je u bolnici, nije mogao komunicirati. Jučer ujutro sam od obitelji čuo tužnu vijest. Tužan sam, falit će mi nakon svih godina, ali ostat će mi u lijepom sjećanju – rekao je Macura.
Source: slobodnadalmacija.hr