Gospari osvojili regionalnu ligu usred Beograda: Jugu 69. trofej, konkurencija plače, ali i plješće

Prvo povratak u sezonu 2012./13. – nikad jači Jug, složio je momčad za ‘ubit vola‘, ali jedan jedini poraz na kraju, u trinaestoj europskoj utakmice nakon što je sve do tad dobio, i ništa od naslova prvaka Europe. Izgubio je finale od Crvene zvezde u Beogradu, koju je u skupini dva puta ‘sastavio sa zemljom‘. Tužan je bio povratak kući iz glavnog grada Srbije, u Gruž.

I sad ta Crvena zvezda obilježava ove godine deset godina od tog svog najvećeg uspjeha, čuda na čudima. Jug? Deset godina od tog poraza, jednog od najtežih u povijesti, uzima ‘kantu‘ pobjednika Regionalne lige usred Beograda pobjedom u polufinalu protiv Novog Beograda, momčadi koja je, ističe se, jača dočekala novu sezonu nakon što je prošlu osvojila Regionalnu ligu, bila prvak Srbije i doprvak Europe. Taj Novi Beograd je očitao Jugu lekciju usred Gruža u ligaškom dijelu Regionalne lige, te očekivao novo slavlje.

Dalje, Jug je u (n)ovu sezonu ušao bez dva grčka reprezentativca, Stlianosa Argyropoulosa i Alexa Papanastasioua, napustio ga je i Hrvoje Benić, te Marin Tomasović. Nije imao novaca za utrku s najvećima po pitanju Argyropoulosa, jugov trener Vjeko Kobešćak nije mogao sjesti i birati iz izloga, ni blizu kako je momčad slagao jedan Novi Beograd, kojem srpski mediji tepaju kako je Dream team (ipak je to za potpisnika ovih redaka prije svega PRO Recco, zatim Olympiacos).

Ali, unatoč svemu tome, nakon što je u nedjelju zaključeno treće od pet natjecanja ove sezone (još ostaje Jugu domaće prvenstvo, te europska Liga prvaka), u svoje vitrine, nakon samo jednog naslova prošle sezone (prvak Hrvatske), pospremio je i treći trofej. Krajem studenog je osvojio prvo izdanje hrvatskog Superkupa, niti tri tjedna poslije Kup Hrvatske, a sad Regionalnu ligu. I to u sva tri finala pobjedama protiv splitskog Jadrana, euroligaša, koji se bori za prolaz na završni turnir najjačeg europskog klupskog natjecanja.

Vjekinih 18 ‘kanti‘

Kad je to tako, konkurencija gleda, plače, ali i plješće. Ne krije kako im je Jug uzor jer se jedino u vaterpolskom svijetu ne postavlja pitanje što će biti sutra s Jugom. Hvale upravu, politiku kluba, kontinuitet i po pitanju trenera (Vjeko Kobešćak je već osam godina na klupi dubrovačkog kluba, još 2018. godine je potpisao ugovor do 2025. godine. S njim je osvojeno 18 ‘kanti‘ do danas), te rad s mladima.

Ovu zadnju ‘zvjezdicu‘, koju je jučer donio u svoj Gruž iz Beograda, jutro nakon trijumfa ukrcao je u zrakoplov za Tivat, zatim u autobus do svoje utvrde, pamtit će po tome što se na ovako važnom (i kvalitetnom) turniru dobio na širini. Pamtit će se tako dva pogotka Ivana Vukojevića u polufinalu protiv Novog Beograda, pogoci Hrvoja Zvona i Tonija Mozare u finalu, igra drugog centra, Gorana Grgurevića. Od mlađih je tu i Ivuša Burđelez, koji je vodio bitku s protivničkim centrima.

Povukli su dobre poteze i Franko Lazić, i Matias Biljaka, kao i Filip Kržić, kojeg nije bilo mjesec dana zbog loma prsta. Uglavnom, Toni Popadić, Loren Fatović, Maro Joković, Konstantinos Kakaris i Marko Žuvela ovaj put nisu bili sami. Opet se vidjelo koliko znači Joković. I kad ne pogađa, on je dirigent. Bez njega se ne može. Fatović je ubojica u napadu. Kakaris sjajan u dva metra. Popadić briljantan na vratima. Žuvela može na svaku poziciju.

– Nismo bili favoriti u polufinalu, a nismo ni u finalu. Zbog toga nam je ovaj trofej draži. Nismo imali imperativ, ali, tako je to kad je Jug u pitanju, nikad ne idemo samo da bi nastupili – istaknuo je Kobeščak, koji je već okrenut novim izazovima. Juga čeka polufinale doigravanja za prvaka protiv Mladosti, te završnica europske Lige prvaka u skupini.

– Ne razmišljamo o finalu prvenstva, obrani naslova jer treba proći Mladost u polufinalu. Znamo kako smo zadnju utakmicu od nje izgubili sa šest razlike. Što se tiče europske Lige prvaka, isto tako ne razmišljamo o završnom turniru u Beogradu jer se još nismo kvalificirali na njega – reći će jugov trener.

Popadić za pet-erce

MVP završnog turnira je bio Popadić. Pamtit će se kako je obranio peterce Vlachopoulosu i Rašoviću u polufinalu, te Bukiću u finalu, ali i obrane koje je imao u obe utakmice u Beogradu. Dovoljno je zavrtjeti samo završnicu finala…

– Ove sezone bilo je vruće, hladno. Odigramo jednu utakmice odlično, a već slijedeću loše, katastrofalno. Nama je cilj protiv Novog Beograda bio pružiti što jači otpor, ali smo vidjeli kako imamo priliku za nešto više. Iskoristili smo je zahvaljujući i našim mlađim igračima, koji su na jednom velikom turniru pokazali kako zaslužuju biti dio Juga, kako im je tu mjesto – naglasio je Popadić.

I tako, Jugov bal na vodi se nastavlja unatoč tome što konkurencija ulaže sve više. U sezoni u kojoj dubrovački klub slavi stoljeće postojanja, trijumf u Regionalnoj ligi mu je 69. trofej u povijesti, a 42. osvojen u 23 sezone u ovom tisućljeću! I nek se zna kako je dvanaest ‘kanti‘ od toga osvojeno izvan granica Lijepe naše (tri puta prvak Europe, dva puta osvajač europskog Superkupa, te jednom LEN-a kupa, plus pet Regionalnih liga).

Source: slobodnadalmacija.hr