Hrvatski reprezentativac i novi član europskog prvaka Anadolu Efesa: ‘Cilu godinu čekam da se vratim u Omiš, doma kod svojih, na domaću spizu‘

Kako bi animirali djecu da se što više bave tim lijepim sportom i prenijeli im dio svog znanja, novo vodstvo Omiša Čagalj-Toursa u kojem je odnedavno na čelu struke Ante Nazor, a kluba Ivan Mimica, uspjelo je u dvoranu na Ribnjaku okupiti inače po svijetu rasute najpoznatije omiške košarkaške sinove…

Главная страница » Hrvatski reprezentativac i novi član europskog prvaka Anadolu Efesa: ‘Cilu godinu čekam da se vratim u Omiš, doma kod svojih, na domaću spizu‘

Kako bi animirali djecu da se što više bave tim lijepim sportom i prenijeli im dio svog znanja, novo vodstvo Omiša Čagalj-Toursa u kojem je odnedavno na čelu struke Ante Nazor, a kluba Ivan Mimica, uspjelo je u dvoranu na Ribnjaku okupiti inače po svijetu rasute najpoznatije omiške košarkaške sinove.

Ante Toni Žižić koji je svojevremeno u Cleveland Cavaliersima igrao i s LeBron Jamesom trenutno je najveća omiška košarkaška zvijezda, ali i jedan od najboljih hrvatskih igrača. U pauzi između dvije sezone dres Maccabija iz Tel Aviva 25-godišnji centar zamijenio je onim aktualnog dvostrukog osvajača Eurolige Anadolu Efesa iz Istanbula. Ali potpisao je ovog ljeta i onaj mnogo važniji ugovor, s Paulom. I unatoč tome što je još uvijek friški mladoženja stigao je izdvojiti malo vremena za svoje potencijalne nasljednike

– Uvijek je lijepo biti doma i stvarno me raduje kada vidim sve ove mlade momke kako vrijedno treniraju. Nadam se da će ih biti što više, to je potrebno i omiškoj i hrvatskoj košarci. Ovo je uvijek bio bazen iz kojeg je dolazilo puno talenata. Mićo, Ante, Baja, Mime… stvarno ulažu i vrijeme i trud – rekao nam je Ante Toni Žižić pohvalivši čelne ljude kluba.

Uz njega i starijeg brata Andriju, stigli su i Matej Rudan, Mate Kalajžić, Ivica Radić, tu je bio i predsjed ik Mimica… Da se sad skinu, mogli bi biti prvaci Hrvatske. A to su samo mlađe generacije. Ovaj grad i okolica dali su i nogometaše Ivana Perišića, Ivicu Križanca, Matu Bilića…

U čemu je tajna sportskog Omiša?

– Ha, ha… Nema tu velike tajne. Prkos. Omiš je malo mjesto, ali činjenica je da svako malo netko novi izroni. Nadam se da će ih u budućnosti biti sve više.

Čime se hranite u Omišu? Što pijete?

 – Samo domaća spiza i to je to! – naglasio je Žižić.

I kako se čini, ima li ovdje u Omišu sada talenata?

– Ima, uvijek. Nisam tu dugo bio pa ne mogu detaljnije o tome govoriti, ali najbitniji su volja i rad. Onda to kasnije dođe na naplatu. Bogu hvala toga u Omišu ne fali.

Stariji brat Andrija se uključio u rad Uprave kluba, član je Upravnog odbora?

– Uvijek je lijepo pomoći svojim znanjem i iskustvom klubu iz kojeg smo obojica potekli. Bit ćemo obojica na dispoziciji što god zatreba, pomoći ćemo savjetom ili kako god možemo. Nadam se da ćemo svi zajedno uspjeti podići Omiš na još jedan nivo više.

Imenovanje Ante Nazora za šefa struke i trenera prve momčadi je velika stvar?

– Nazor je ogromno trenersko ime, njegov povratak je veliki plus za cijeli Omiš. Trener je s velikim iskustvom i znanjem, predani radnik. Mislim da će dok je tu napraviti velike stvari.

Kako provodiš pauzu između dvije sezone, uspijevaš li „napuniti baterije”?

– U međuvremenu sam se vjenčao, prije desetak dana. Što se priprema tiče sada sam se već počeo pomalo paliti…

A medeni mjesec sa suprugom Paulom?

– Nemamo baš za to vremena. Bit će medeni mjesec tu okolo, u blizini.

Pa ako mogu reći i najbolji je odmor zapravo – ostat’ doma?

– Najljepše je doma, ja to uvijek kažem. Cijelu godinu čekam da se vratim ovdje, ta tri tjedna. Vrijeme provedeno među svojima me čini sretnim. Nisam od nekih putovanja. ‘Igrao sam sa Smithom, brzo će se pokazati koliko može pomoći reprezentaciji’

Dolazak u redove Efesa je novi veliki izazov u karijeri?

– To je svakako korak više. Jako sam sretan što sam potpisao za dvostrukog europskog prvaka i što ću igrati s tim velikim imenima. Nadam se da ćemo ponoviti rezultat iz posljednje dvije sezone. To je najdominantnija momčad Europe u zadnje tri-četiri godine. Vjerujem da ću se uklopiti u momčad što je prije moguće i pridonijeti pobjedama.

Obranite li naslov prvaka Europe ponovit ćete uspjeh Jugoplastike/Popa 84? Tri uzastopne titule prvaka Starog kontinenta osvojili su u Final Four eri samo „žuti” u razdoblju od 1989. do 1991. te ranije još i ASK iz Rige, u prva tri izdanja natjecanja od 1958. do 1960. godine.

– Istina. Tri titule prvaka Europe zaredom bile bi san snova. Mislim da ljudi uopće ne respektiraju dovoljno koliki je to bio uspjeh, osvojiti triput zaredom naslov najbolje momčadi kontinenta. Zbog toga je Jugoplastika i prozvana najboljim klubom 20. stoljeća. Nije lako osvojiti triput zaredom bilo što, a pogotovo Euroligu.

Reprezentacija nije uspjela u kvalifikacijama za SP. Slijedi nam Eurobasket, ali i težak put kroz pretkvalifikacije za idući nastup među najboljim momčadima kontinenta. Jesi li i dalje na dispoziciji, prije svega s obzirom na obveze u klubu i poznate probleme s „prozorima”?

– Vidjet ćemo sa Savezom. Sada nam slijedi Eurobasket, izgubili smo Svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre. Bit će nekih promjena i već ih ima u Savezu, novih igrača… Što će i kako biti zaista u ovom trenutku ne znam – rekao nam je Žižić.

Na u međuvremenu i objavljenom širem popisu reprezentativaca je i Amerikanac Jaleen Smith, igrač Albe iz Berlina koji je u postupku stjecanja državljanstva. Što misliš o strancu u reprezentaciji?

– Očigledno je da nam nedostaje igrač na toj poziciji. Igrao sam protiv njega. Vidjet ćemo kakve je kvalitete, koliko će nam pomoći i to vrlo brzo, već u roku od mjesec dana.

Glavom o parket: ‘Svi mi govore da je baš grozno izgledalo, ali ja se ničega ne sjećam’

Dosta si nas zabrinuo početkom svibnja kada si na susretu Maccabija i Hapoel Haife dobio udarac u glavu, a onda potom i udario glavom o parket. Ostao si bez svijesti i morao prenoćiti u bolnici na pretragama. Je li sada sve to iza tebe?

– Nesreća, takve stvari se dogode. Najbitnije je da sve dobro završilo, jedino me to malo izbacilo iz tračnica. Bio sam u redu već i tjedan dana nakon tog događaja. Sada je sve to iza mene. Ne želim se toga ni prisjećati. Bilo je ružno, ali ničega se ne sjećam, što nije ni loše. Izgubio sam sjećanje na dva-tri sata, u magli su mi. Nisam vidio ni snimku, ljudi kažu da je baš ružno izgledalo.

Hoćeš li ikada pogledati tu snimku?

– Nisam baš namjeravao. Ako nisam dosad… A koliko mi je ljudi tu scenu prepričavalo imam osjećaj kao da se toga i sjećam!

Source: slobodnadalmacija.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.