Luđak Tudor je sve ušutkao. Ovo što radi nismo nikad vidjeli od hrvatskih trenera

MARSEILLE je u osmini finala francuskog kupa izbacio svojeg najmržeg rivala PSG. Na Velodromeu je pobijedio 2:1, a nakon susreta navijači jednog od najluđih klubova na svijetu bili su u potpunom transu. Francuski mediji redali su pohvale na račun arhitekta pobjede, hrvatskog trenera Igora Tudora.

Pobjeda protiv Parižana stigla je kao kruna odličnih igara i potvrda da na jugu Francuske radi sjajan posao. Marseille igra prepoznatljiv nogomet s jasnim planom igre i trenerskim potpisom. Hrvatski treneri su već neko vrijeme na visokoj cijeni, ali ovo što Tudor radi s taktičkog je aspekta nešto posebno.

Rušenje rekorda

Bivši trener Hajduka ove je sezone postavio nekoliko sjajnih rekorda. Već je na početku krenuo s dvije domaće pobjede, što se u Marseilleu nije dogodilo punih deset godina. Uskoro je i prvi put nakon četiri godine preuzeo vrh Ligue 1.

Zaredali su sa šest pobjeda u sedam kola, a onda su uoči pauze za Svjetsko prvenstvo nanizali loše rezultate i tek jednu pobjedu u šest utakmica. Tudor je, shodno našem predviđanju uoči sezone, djelovao kao čovjek koji puca u klubu i gradu, koji je još luđa sredina od Hajduka i Splita te se činilo da je on u Marseilleu tempirana bomba koja će svaki čas eksplodirati.

Žalio se na žestok ritam natjecanja, a poslije utakmice protiv Strasbourga je poručio: “Posebno sam tužan i očito nezadovoljan. Nije to pitanje pritiska, moramo ubiti utakmicu. Da smo stajali iza lopte kako spada, suparnik ne bi dobio priliku zabiti ta dva gola. Prelagano smo primali golove. Nisam ljut na svoje igrače, ali sam svejedno ljut.” 

Svjetsko prvenstvo stiglo kao naručeno

Ipak, pokazalo se da je prognoza o Tudoru koji će u Marseilleu jako kratko trajati bila potpuno pogrešna, a pauza za Svjetsko prvenstvo stigla je u najboljem mogućem terminu. Dosta igrača nije igralo velike uloge u Kataru, momčad se rekuperirala i uz nekoliko pojačanja proživljava najbolji dio sezone.

Od tada je izgubila samo jednu utakmicu te imala remi s Monacom. Osam pobjeda, od čega čak pet s barem dva gola razlike, gurnulo je Marseille na visoko drugo mjesto tablice. Osam bodova za PSG-om velik je zaostatak, ali Marseille je trenutno prva od “smrtničkih” momčadi u Francuskoj.

Takvi rezultati nisu sami po sebi naročito senzacionalni. Marseille je i lani bio drugi u prvenstvu, a igrači poput Veretouta, Malinovskog ili Sancheza su premija za Ligue 1. No Tudorovu priču posebnom čini sam izgled momčadi.

Tudor je izgradio najzanimljiviju ekipu lige

Marseille je taktički najzabavnija i najzanimljivija ekipa lige, a principi igre su nešto što se jako teško može vidjeti na europskim terenima. Marseille igra u formaciji 3-4-2-1 i varijacijama na temu, a glavni Tudorov adut su tri stopera.

Iako se u modernom nogometu očekuje od stopera da grade igru, Tudor je otišao korak dalje. Njegovi stoperi su zapravo pomoćni vezni igrači čija je uloga nositi loptu duboko u suparničku polovicu. To im donosi dva velika benefita.

Kao prvo, takva atipična igra stopera koji su pozicionirani jako široko razbija suparnicima strukturu. Nijedan napad ne može braniti tako veliki prostor pa su suparnički veznjaci prisiljeni iskakati na Marseilleove stopere koji iznose loptu, što otvara ogroman prostor iza njihovih leđa.

Osim toga, visoko pozicionirani stoperi daju još jedan benefit u igri. U slučaju da igra u zadnjoj trećini postane zagušena zbog premalo prostora, Marseilleovi igrači uvijek imaju opciju kratke povratne lopte na stopera koji može okrenuti stranu i resetirati napad. S obzirom na to da taj povratni pas putuje 10, a ne 30 metara, restart napada dolazi puno brže.

Važnu ulogu imaju i bočni igrači, kojima vezni igrači stalnim rotacijama omogućavaju slobodne izlete skroz u završnicu. To se posebno vidi na primjeru Jonathana Claussa, desnog beka koji je s osam asistencija najbolji branič ili veznjak lige, ovisno o tome u koju kategoriju stavljate tu poziciju, dok su bolji samo Messi i Neymar.

Prednji dio ekipe pozicioniranjem uglavnom nastoji skupiti suparničku obranu u sredini terena i otvoriti bokove na kojima Tudor traži višak i ulazak u završnicu. U igri prema naprijed nemjerljivo je pomogla i kupovina Sancheza, koji može na malom prostoru kreirati prednost, a puno se očekuje i od sjajnog Malinovskog, koji ima strašan udarac i moćnu završnicu.

Žestok presing i puno rizika. Tudor ima znanje, ali i velika muda

U fazi obrane još se jasnije vide Tudorovi zahtjevi. Marseille igra agresivan presing na čovjeka. Jasno da sve te ideje – dolazak s puno igrača u završnicu, stalne rotacije i nedostatak fiksnih pozicija te presing po cijelom terenu – nose veliku dozu rizika.

To se sjajno vidjelo u utakmici protiv PSG-a. Iako je Marseille cijelu utakmicu bio puno bolja momčad, Parižani su u 4. minuti imali zicer kada je Mendes iz drugog plana utrčao u kilometarski prazan prostor i promašio situaciju 1 na 1. Dvije minute kasnije Messi je osvojio duel u svojih 16 metara i to je rezultiralo kontrom 3 na 2.

Baš u toj utakmici Tudor je pokazao kako uz znanje ima i muda. Dok bi se gotovo svaka ekipa povukla protiv momčadi s Messijem i Neymarom, hrvatski trener odlučio je još radikalnije ustrajati u svojim idejama. Imao je problema sa suspenzijama pa je u zadnju liniju postavio veznjaka Valentina Rongiera.

S njim je dobio još bolji protok lopte u prvoj fazi, ali treba imati hrabrosti postaviti ne naročito brzog veznog igrača u srce obrane koju napadaju najbolji igrač svih vremena i jedan od najboljih napadača svoje generacije.

“On je izrazito inteligentan igrač, može se prilagoditi u takvoj situaciji. Daje nam dodatnu kvalitetu kad igra s loptom u nogama. Šalili smo se na račun toga na kraju utakmice, rekao sam mu da bi odsad mogao biti stoper. Općenito je moguće da braniči i veznjaci dijele ulogu, vidimo to i prema našim stoperima koji uvijek idu visoko u teren. Mi tako igramo”, rekao je Tudor.

Postavljanje stopera duboko u polovici suparnika

Luđak Tudor gura svoju priču, ali velike zasluge imaju i njegovi učitelji

Temperament i fanatizam kad je u pitanju odanost vlastitoj filozofiji Tudoru su odavno priskrbili “titulu” fanatika i luđaka zbog koje su ga vrijeđali i tjerali u svakoj sredini u kojoj je radio, ali u Marseilleu se to odražava na njegov rad u najboljem smislu. Drugo mjesto u ligi nije rezultatsko čudo, ali Marseille je bolja ekipa nego što je bio lani i to je sve što se od trenera može tražiti.

Veliku većinu principa iz igre Tudor je gradio godinama. I u Veroni je praznio sredinu terena te napadao preko agresivnih bekova uz puno rotacija u svim fazama igre. U tom smislu vidi se nasljeđe Ivana Jurića, koji mu je bio jedan od prethodnika u Italiji. A ako gledamo i malo dalje na “obiteljskom stablu”, riječ je o principima na kojima je Gasperini sagradio fantastičnu Atalantu.

Bivši trener Bijelih dokazao je na najvećoj sceni da je, što se nogometnog znanja tiče, trener koji pripada eliti. No ostaje vječno pitanje u vezi s Tudorom – u kojem trenutku će njegov fanatizam postati previše svlačionici? Dok god se to ne dogodi, Marseille će biti jedna od najzabavnijih europskih momčadi. 

Source: index.hr