Ludilo na Gripama! Čak tri navijačke frakcije bodre splitske košarkaše. Da se ujedine? Nema šanse!

– Malu s kap ladnoga.

– Može. Serga, ono tvoje?

– E, može, aj.

Mjesto radnje: kafić na Gripama, pokraj ulaza u Splitovu dvoranu. Ma, nije to kafić, objasnit će naš sugovornik kasnije. To su skoro ka prostorije kluba! Svi koje vole klub tamo se okupljaju. Jasno je onda koja je jedina moguća tema. Žuti!

Nije bilo drugog izbora nego se sa Sergijem Vujnovićem (50) naći upravo tamo. Prepoznatljiv je to i dobro znan lik u svijetu splitskog sporta. Malotko nije čuo za njega. A ako ste navijač slavnog košarkaškog kluba iz Splita, onda ga sigurno poznajete.

A motiv je bio, još jedna stvar iz područja Sergine ekspertize – navijanje. Odnosno, navijačke skupine koje s tribina podržavaju košarkaše Splita. Ako ste u ovoj sezoni povirili koji put na Gripe, uvjerili ste se da dobre atmosfere ne fali. Vodi se navijanje. Sve češće i glasnije otkako Split niže pobjede.

Na tribini nasuprot “naše”, one gdje su na “balkonu” smješteni novinari, ubrali smo ekipu koja je motor svega. Bodre, navijaju, nastoje pomoći kako god mogu. Nerijetko tako imaju štogod za reći i sucima, ali i protivnicima. No, sve je to u želji da se pomogne Žutima. I čini se da djeluje…

A skupina Splitovih navijača zapravo nije samo jedna. Nećete vjerovati, ili možda hoćete ako ste pripadnik jedne, postoje čak tri! Da, na tribini djeluju tri frakcije! Međusobno su u vječnom rivalstvu, ali na tribini djeluju kao jedno. E, tu nam je sve objasnio Serga.

– Ajde, upali. Moran ti ovo lipo ispričat sve – počeo je uzbuđen. Upalili smo diktafon i krenuo je razgovor. Pitak poput kave i ture nečega, Sergi  omiljenog pića.

– Prvo želin predstavit svoju skupinu. Mi smo Tvrda jezgra! E, tako se zovemo. A zašto? Priča je to od prije dvi godine. Navijamo mi za Splita odavno već, ali smo se oformili pod ovin imenom baš tada.

Vrijeme kada je pandemija korone bila na vrhuncu značilo je da se u dvoranu ne može. Odnosno, može, ali samo po 20 ljudi na utakmicu. I trebalo je, pošto-poto, upasti na spisak. A to nije bio nimalo lagan zadatak.

– Prije nas, tu u priču uskaču Maćuhice. To je druga navijačka skupina. Oni su se sitili kako privarit sustav – priča Serga.

– Dogovorili su se s klubom da će sredit okoliš i zasadit maćuhice u obliku imena kluba. Mi smo ih posprdno nazvali Maćuhice. Ali oni su to prihvatili. I sad se tako rugaju nama.

Pa, dobro, je li im taj potez upalio?

– Šta je najgore, stvarno i je. U to vrime, bili su na puno više utakmica od nas.

Što bi bilo da je vama netko to ponudio?

– Ma, nema šanse da bi na to pristali. Mi smo Tvrda jezgra!

Stavimo Maćuhice, barem za sada, na stranu. Vraćamo se Serginoj grupi. Njezin nastanak također je posebna priča.

– Najluđe od svega, nama je ime da policajac. Bilo je to na jednoj utakmici na koju smo konačno uspili upast, protiv Cedevite. I uđemo mi tako, svi po pet metara jedan od drugoga. Kad eto ti policajca s kamerom i snima nas.

Nije to moglo proći tek tako, bez pitanja…

– Pita san ga zašto nas snima, pa nismo ništa napravili. On je reka da samo radi svoj posal. Pa, di si nas pet naša, haha!? A on je reka: moran, pa vi ste tvrda jezgra Žutih! Reka san mu: fala ti! Sad si mi da ideju – prisjeća se Serga.

Zahuktala se tako priča. Nije prošao koji dan, a ekipa je već izradila logo skupine, dok su u tisak krenule majice.

– Sve je to kod nas na brzinu. Logo nam je čovik izradija za par minuti. Jednostavno je, jezgra atoma, tri zvjezdice za tri titule prvaka Europe i košarkaški balun u sredini.

Nije Serga ni slutio da će majice s natpisom Tvrda jezgra uskoro postati vrlo tražene.

– Problem je šta mi to ne radimo ozbiljno, ne zarađujemo od toga. Ali, malo po malo, štampali smo i podilili oko 90 komada. Bližimo se stotki!

‘Piči se’ po gostovanjima

Onda ste vi najbrojnija skupina?

– Tako je! U prvom ešalonu je nas desetak. Ali ko god nosi našu majicu, može se smatrat članom grupe. Ja tako mislin!

“Piči” se i po gostovanjima. Nema di ih nema… Ipak, za kompletiranje svih dvorana ABA lige nedostaju im još samo tri.

– Nismo bili samo u Podgorici, Čačku i Skoplju. Bija je neki plan da krenemo za Makedoniju, ali na kraju nismo uspili.

Kakva su iskustva s gostovanja?

– Ma, svugdi smo dočekani ka kraljevi! Kad te vide u majici na kojoj piše Jugoplastika, sva su ti vrata otvorena. Jedino se uvik nađemo u problemu jer ih nemamo dovoljno za podilit.

Serga i ekipa posebno pamte ono friško, kada su se zaputili u Laktaše. Split je gostovao kod Igokee. I usput budi rečeno, odnio veliku pobjedu.

– Milorad Dodik nam je osobno uručija balun s kojim smo dobili! A bilo je “ludo” i jedan put prije, za vrime korone. Došli smo gore i “ostali paf”. U nas je bilo sve zatvoreno, a gore ka da se ništa ne događa. Otišli smo posli utakmice na piće, kad ono ture samo dolaze za stol. Gazda nas je cilu noć častija. Jugoplastika je stvarno svima ostala u srcu.

Naravno da su ostali u kontaktu, a nešto su mu obećali i zauzvrat.

Livajin dres

– Ovaj put smo mu odnili potpisani dres Marka Livaje!

Kako raste Splitova priča, raste i ona navijačka. Tvrda jezgra, Maćuhice i oni treći koje ćemo vam predstaviti – Jukićevci.

Možda je onda najbolje da se spojite u jednu veliku skupinu navijača?

– Bija je jedan pokušaj, ali je propa. Oni nikad neće pristat bit pod našim imenom. A ja da se zoven Maćuhica? Pa, prije bi se ubija, ha-ha. Oni su uporni u tvrdnji da smo mi zapravo mekani, a oni tvrdi…

Morali smo, dakako, provjeriti i tu tvrdnju. Javio nam se predstavnik Maćuhica Srđan Periš (47).

– Ma, mi smo tu puno duže od njih. Naša ekipa je tu još od stare ABA lige, od Nikole Vujčića, pa i prije… Išli su se rugat s nama, pa su nam dali ime Maćuhice, ali mi smo ga prihvatili. Sebe su prozvali Tvrda jezgra, ali daleko su oni od toga, ha-ha.

Odakle ideja za sadnju cvijeća?

– Bila je korona, ništa nije radilo i nismo znali šta ćemo od sebe. Zašto onda ne pomoć klubu na neki način?

I Periš je potvrdio, nema tu zle krvi. Sve je to sportska zafrkancija, čak i kad se nekoga “uvati u đir”.

Imate li i vi svoje majice?

– Nemamo. Mislili smo nešto štampat, ali ne volimo se eksponirat ka Tvrda jezgra. Oni stalno zovu novinare, medije… Kad već nisu tvrdi, ha-ha.

Podbadanje

Tvrda jezgra i Maćuhice, uvjerili ste se, ne propuštaju nijednu priliku da podbodu jedni druge. A red je sada i na Jukićevcima. Zadnji, ali ne i manje važni. Prednost smo dali starijima. A vrijeme je za one najglasnije. Ako ih i ne poznajete, na Splitovim utakmicama jamačno ste primijetili skupinu mladih koja gotovo u pravilu uvijek pokrene navijanje. E, to su oni. Razgovarali smo s njihovim vođom Domagojem Jukićem (22).

– Jukićevci, da. I nama je Serga nadjenuo ime. Nas je desetak u ekipi. Ivan Milas, Ivan Kristić, Frane Maršić… Družimo se, volimo klub.

Domagoj je, inače, mlađi brat košarkaša Splita i povremenog kapetana Josipa Jukića.

– Serga je to opet opisa, da štujemo lik i djelo Josipa Jukića, mog brata, ha-ha. Igralo se doma ili u gostima, uvik smo za navijanje. Bili smo i izvan Hrvatske, u Sloveniji, Bosni i Hercegovini…

I Jukićevci tvrde da će rivalstva uvijek biti, ali cilj je svima isti – pogurati Žute do pobjede.

– Svi smo međusobno dobri, ali želimo pokazat drugima da smo bolji. Imamo tako i mi svoje majice. Serga to više promovira od nas, ali ne damo se.

I za kraj, ambicije za ovu sezonu?

– Nadan se naslovu prvaka, konačno. Regionalnu ligu smo već riješili. Mislin da sad triba fokus prebacit na domaće prvenstvo. Titula se mora vratit di i pripada, u Split!

Source: slobodnadalmacija.hr