Nastavlja se drama u Ciboni, postoji samo jedno rješenje za spas kluba: ‘Sada je na njima odluka‘

U petak navečer je Cibona u svojoj dvorani – u biti, čak je i to malo upitno – proslavila naslov državnog prvaka, prva dvostruka kruna nakon 9 godina. Ispio se šampanjac, podijelile zlatne kolajne, malo zapjevalo, a onda… Onda su se štovatelji ovog kluba razišli doma oduševljeni novim trofejom miljenika, ali i razočarani povijesnošću trenutka. Zato što su gledali posljednju utakmicu Cibone. Jednog od najvećih sportskih klubova u hrvatskoj povijesti. Istina, ne tvrdimo da je doista posljednja, ali jest istina da se nad klubom otvorila istog trenutka (iako i to traje već godinama) opasnost, dosta čak i realna, ne stečaja već gašenja. Višegodišnji očigledni upravljačko-financijski problemi (stručno i igrački je momčad ipak kvalitativno vlastite klupskih uprava), sada kulminiraju do te mjere da je budućnost kluba koji je nekoć dosta davno bio i europski respektabilan, vrlo upitna, pišu Sportske novosti.

Je li baš toliko dramatično ili možda ipak bolje, a možda i gore od toga, potražismo odgovore kod Maura Lukića, bivšeg direktora KK Cibona. Sastavni dio one klupske uprave koja je jesenas bila govorila o potrazi za investitoru, pa i dolasku investitora u Cibonu. To se, sada znamo, nije dogodilo. Zašto?

“Kada smo mi početkom studenog 2021. došli u klub, Cibona je tada već de facto bila u stečaju”, veli Mauro Lukić.

“Nije bilo nikakvog financijskog priljeva i mi smo prvo pronašli novac da “zatvorimo” tu 2021. godinu. To smo uspjeli zahvaljujući prijateljima kluba koji su donirali novce i tekućim sponzorima, ali najviše zahvaljujući glavnom sponzoru – Erste Bank. Nakon toga smo krenuli u potragu za generalnim sponzorom i onda smo stupili u kontakt s grupacijom investitora koji su bili zainteresirani za pomoć u financiranju kluba, ali i tomu da ga konačnici i privatiziraju. To je po meni jedini ispravan put u cijelom hrvatskom sportu, a ne ovisnost o volji politike koja je na vlasti u nekom gradu ili županiji. Nadalje, mislim da je prvi put valjda u povijesti kluba obavljeno “dubinsko snimanje” kluba, da vidimo koje je pravo financijsko stanje. Revizorska kuća Perfectus Revizija je utvrdila dug oko 5 milijuna eura ili oko 40 milijuna kuna. Dug bi bio i veći da dio nismo uspjeli otpisati, ispregovarati s vjerovnicima… To je stvarni dug i one simulacije koji razni “”znalci”” i mudroslovi ističu po medijima i društvenim mrežama, da je dug znatno veći, nije istina. Zato što se niti jedna revizorska kuća ne bi dopustila da za političku močvaru u kakvoj se Cibona nalazi, lažiraju bilo kakve brojke, financijski podatak ili nešto slično. Sve smo razine kluba depolitizirali i na sve razine kluba smo doveli ljude iz privatnog sektora, poduzetnike koji od kluba nisu zaradili ni lipe. Mislim da je ovo prvi put u povijesti Cibone da ljudi koji vode taj klub nisu iz njega izašli bogatiji, već financijski siromašniji. Posredno i neposredno ulagali smo svoj novac i vrijeme! Nećete pronaći niti jedan putni nalog ili račun za reprezentaciju od bilo kojeg člana uprave.”

Vratimo se malo priči o investitorima, ljudima koji su bili spremni čak i preuzeti Cibonu. Što se s njima dogodilo, gdje su nestali, jesu li to ljudi iz Hrvatske, inozemstva…?

“Više je to pojedinaca koji su željeli putem ulaganja u sport, ujedno ulagati i u više drugih projekata u Republici Hrvatskoj. Budući da je Cibona bila u toj nekoj političkoj kaljuži, sklopili smo NDA kojim smo se obvezali ne reći imena tih pojedinaca i trgovačkih društava u svrhu zaštite njihovog ugleda, imena itd., jer su strahovali od medijskih istupa i skandala koji su se u konačnici i dogodilo. Stoga su kao predstavnici investitora u skupštinu kluba ušli – gospoda Iyengar, Šerić i Fingler. Također, u njihovo ime, u Upravu kluba, imenovan je Ivan Matasić koji je bio zadužen za još jedno dubinsko snimanje kluba i kontrolu financijske štete koja je nastala u klubu. U listopadu i studenom gradska vlast poslala je reviziju (kontrolni ured) u klub vezano uz nenamjensko trošenje sredstava iz programa javnih potreba u vrhunskom sportu u protekle 4 godine. Ta je revizija utvrdila nepravilnosti, a također zbog nedostataka financijske dokumentacije nije bilo moguće ni opravdati isplaćena sredstva za 2021., slijedom čega se nismo mogli prijaviti za program Javnih potreba u sportu Zagreba za 2022. Zato smo prvi put u povijesti kuba cijelu jednu sezonu financirani privatnim kapitalom.

Ni lipe od Grada nismo dobili, pa čak to nismo ni zahtijevali, samo smo htjeli partnerski odnos s Gradom. To je sve išlo do trenutka dok se nije postavilo pitanje korištenja dvorane. Mi smo predložili da ju koristimo putem satnice Košarkaškog saveza Zagreba, na što su ljudi iz Grada rekli da je to protupravno. Ipak, stari saziv Košarkaškog saveza Zagreba je donio je odluku o korištenju i dodjelu 2500 sati u korist KK Cibone. Tada je opet došlo do političkog pamfleta gdje se tvrdilo da je to ilegalno itd. Imali smo kontakte s Ustanovom za upravljanje sportskim objektima Grada Zagreba prema kojima smo također imali određena dugovanja. Naime, nije sve u dvorani gradsko vlasništvo, semafor primjerice. Tako je klub zadnjih godina iznajmljivao semafor Ustanovi za upravljanje sportskim objektima te se cijena najma semafora prebijala s cijenom zakupa poslovnih prostorija. Mi smo bili spremni to riješiti sporazumno jer su od ranije postojale, tužbe i protutužbe vezane za međusobna potraživanja… U dobroj vjeri smo mi tužbeni zahtjev protiv Ustanove i povukli, iskazali smo dobru volju i sve je trebalo biti razriješeno sporazumom no nažalost oko iznosa i uvjeta koji su bili predloženi u Sporazumu nismo se uspjeli dogovoriti. Upravo suprotno, voditelj dvorane gospodin Božek, svaku je situaciju koristio da nam se oteža operativno funkcioniranje… Pogledajte samo ograđena garažna mjesta par sati prije finalne utakmice sa Zadrom… Ako se smatralo da je to gradsko vlasništvo, onda se to trebalo pravovremeno i ispravno komunicirati, a ne nekoliko sati prije finalne utakmice ograditi, bez obavijesti, parkirna mjesta i tako onemogućiti normalnu organizaciju finalnih utakmica.”

Za koji mjesec ste isplatili posljednje plaće? Postoji priča da se igračima duguju 3-4 plaće?

“Kad smo stigli u klub, prijašnja uprava je igračima platila dvije akontacije plaća. U pravilu to je podrazumijevalo nepotpuni netto iznos plaća bez poreza i doprinosa i tako je u pravilu funkcionirala prijašnja uprava i vodstvo kluba vezano za plaćanje igrača. Ja nisam tako htio raditi i mi smo isplaćivali isključivo brutto plaće. Određeni igrači nisu imali zakonske pretpostavke da im se plaće isplate, poput otvorenih žiro računa ili obrta putem kojih mogu izdavati fakture. Igrači nisu ni znali što trebaju pravno obaviti da bi mogli ispravno primiti isplatu plaće jer ih nitko o tome nije obavijestio. No, to se sve moralo obaviti prije početka sezone, naravno klub je trebao voditi igrače kroz predmetne obveze i pomoći im oko svega, Nažalost, nas je dopalo da te nužne pretpostavke obavljamo tijekom sezone što zahtjeva naknade razgovore i objašnjenja igračima, odvjetnicima, menadžerima što rezultira odugovlačenjem rokova… Mi smo plaćali plaće mjesec za mjesec, ali nažalost nismo nikada “uhvatili” onu razliku koja je stvorena prije našeg dolaska. Da, u pravu ste, kasnimo s isplatama plaća, ali različito ovisno od igrača do igrača, ali većini je isplaćeno 6 do 7 plaća, sredinom lipnja će biti 4 plaće zaostatka većini igrača, a nekima i više. Na primjer, Amerikancu Reuversu (koji je jedan od onih koje nitko nije uputio u to što sve treba poduzeti za otvaranje sportske djelatnosti) nisu dokumenti svi stigli na vrijeme, tako da je on tek nedavno otvorio obrt… Zadnja uplata na račune igrača dogodila se 21. travnja… Od 22. travnja do sada račun kluba je blokiran, stoga nismo ni radnicima uspjeli isplatiti plaće.”

Komunikacija s Gradom izgleda da ne postoji?

“Iskreno, imali smo na početku jedan plenarni sastanak s gradonačelnikom Tomaševićem i njegovim suradnicima. Prije toga sam neformalno razgovarao s gradonačelnikom na Božićnom koncertu… na plenarnom sastanku predstavili smo plan rada kluba te nalaz ovlaštenog revizora u 8 primjeraka i ako su imali priliku i volje to pročitati, znaju sve o stanju u klubu. Ja ih ne krivim za stanje u klubu, ali oni su preuzeli odgovornost za vođenje grada samim time i za probleme… Nismo tražili novce, ali je po meni normalna reakcija da pokažu susretljivost s obzirom na to da smo mi došli nešto napraviti i pomoći klubu. Mogli su reći: “U redu, nećemo vam dati novac jer to nije u skladu s našim programom, ali nastojat ćemo pomoći maksimalno koliko možemo npr. kroz infrastrukturu i slično”. Nažalost, do te razine nismo nikada stigli. Po meni je nedostajalo razumijevanja ponajviše od tih ljudi u Gradu o tomu kako sportski sustav funkcionira. Nedostajao je voljni moment. Po meni, kao građaninu, nedostajalo je političke mudrosti kod vodstva Grada, jer da je mudrosti bilo, oni bi stali iza tog projekta koji je bio održiv, pa neka i poberu lovorike. To se nažalost nije dogodilo.”

Budući da ste naveli neke nepravilnosti prijašnje uprave, zašto ih niste tužili? Imenom i prezimenom tko je kriv.

“Klub je ustrojen kao udruga te se kao takav sastoji od niza organa koji rade i djeluju u udrugama – uprava, skupština, nadzorni odbor i slično… Nije direktor bio faraon pa da je mogao samostalno sve odluke donositi. Morali su i drugi dionici biti u to uključeni pa ja sam kao direktor redovito imao sastanke sa Skupštinom i predsjednikom. Koga onda točno prijaviti? Samo direktora, sve članove Skupštine, Predsjedništva, Nadzornog odbora… Osim toga, ako su prijašnjom revizijom iz Grada utvrdili za četiri godine poslovanja namjensko trošenje sredstava, onda je netko u gradu morao davati odobrenja na izvještaje o namjenskom trošenju sredstava kluba… Znači li to da i gradske službenika prijavljujemo? Nije naš posao da radimo popis ljudi koji su sudjelovali u radu kluba te interakciji kluba i grada. Nitko od nas nije državni odvjetnik, nije to naš posao, zato i jesmo predali sve relevantne dokumente da se precizno utvrdi tko je za što kriv.”

Za konac, pitanje krajnje jednostavno koje ipak najviše zanima građane Zagreba, navijače Cibone, temeljem svih vaših spoznaja ovog trenutka… postoji li još Cibona? Hoće li ona sljedećih dana ili tjedana jednostavno biti ugašena, jednom za sva vremena? Je li to moguća opcija?

“S danom 23. svibnja sam zajedno s predsjednikom Mariom Petrovićem podnio postavku iz potpuno drugih razloga. Tada smo još vjerovali u treću fazu restrukturiranja u kojoj investitorima dajemo dvije izvršne dužnosti u klubu… Petnaest dana kasnije vidim da smo trebali podnijeti ostavku iz drugih razloga, s obzirom na aktualno stanje. Ne vjerujem da će se naš projekt ostvariti u zacrtanim i obećavanim gabaritima i teško da će se ti ljudi vratiti za stol. Nažalost to je bila jedina opcija za spas kluba. Ali, ostavljam prostor da će članovi Skupštine sjesti za stol s gradskim vlastima i vidjeti što i kako dalje. Mislim da Grad Zagreb ne može samo tako dignuti ruke od kluba kakav je Cibona. Sada je na njima odluka”, zaključio je na kraju Mauro Lukić, uz svoju zahvalu svim ljudima u klubu, od igrača (koji su od danas usput budi rečeno svi slobodni) preko trenera, stručnog stožera, do svih zaposlenika u klubu.

Source: slobodnadalmacija.hr