Goran Milović pravi je zmajček – spasitelj. Opet je spasio Olimpiju i zabio gol kojim je sad odveo svoju momčad u iduću rundu europske Konferencijske lige.
Najprije ih je u Ljubljani prošlog tjedna pomilovao izjednačenjem za konačnih 1:1 u Stožicama, a u Luksemburgu, jer protiv Differdangea su igrali, nakon identičnih 1:1 kroz 90 minuta donio je u produžecima pobjedu Olimpiji – 2:1.
A jesu Luksemburžani napatili zmajčeke, prestrašili ih kao da su Gzira i Tobol. Milović, junak Tromostovlja, bivši kapetan Hajduka – golgeter je:
– Je, zabijam gol svaku utakmicu – smije se…
Pod stare dane ste i centarfor postali?
– A bome tako ispada. U Ljubljani sam dao gol glavom i izjednačio nakon prekida, a sad me trener poslao baš u napad, ciljano. U produžecima kad je bilo 1:1 u uzvratu, preselio me u napad da budem centarfor.
To vas šalju u navalu kao Dambrauskas Dimitrova ili Simića?
– Je, baš tako, pratim ja Hajduk, naravno. Poslao me naprijed, pratio sam akciju i centaršut sam samo malo strišao kopačkom po balunu na prvoj stativi…
Asti, pa to je baš golgeterska reakcija, nogom, nije skok, pa raznesi.
– Poljubilo me. Veliko zadovoljstvo, jer namučili smo se, taj Differdange igra s devetoricom iza baluna i ne odustaju ni trenutka. Obrana, obrana, svi otraga. I vrebaju greške iz kontre. Tako su nam poveli u Ljubljani. Zato sam i ja poslužio kao centarfor.
Zabijate inače?
– Pa i ne baš. Lani jedan protiv Celja. A sad mi se posložilo. Sad treba ići na rumunjski Sepsi – kaže Milović.
Ovaj Sepsi što je osvojio rumunjski kup i Superkup protiv Cluja, a Cluj je prvak i dobio je Hajduka u Austriji 2:0, ali je sad ispao od Pjunika iz Armenije.
– Taj Sepsi, to su ima bit Mađari u Rumunjskoj, treba ići u Transilvaniju.
U postojbinu Drakule?
– E, baš to gledamo i tražimo hoćemo li sletjeti u Bukurešt ili ćemo naći neki bliži aerodrom.
Vaš je trener Alberto Riera? Došao je poslije Prosinečkog.
– Veliko ime. Ima zanimljivu karijeru, igrao u Liverpoolu, Galatasarayu između ostalih.
Ima 40 godina, a znate li da je Riera igrao za Mallorcu u Palmi protiv Hajduka 2001., godine?
– Asti, nisam znao, baš ću ga pitat.
Kako vam je s njim, nakon turbulencija i Prosinečkog? Kakav je bio Prosinečki?
– Znate šta, ja se ni u šta ne miješam, radim svoje, treniram, a bilo je to turbulentno razdoblje. Navijači su protestirali nakon smjene, svađe… Nastojat ćemo svi kao momčad da se dobrim rezultatima izvučemo i zadovoljimo navijače.
Prvenstvo je neizvjesno, kakve su vam šanse?
– Maribor, Mura i nadam se i mi borit ćemo se za titulu. Ne znam kakav je Koper. Liga je vrlo izjednačena.
Tko je tu od naših, Hrvata, da podsjetimo?
– Tu je Prtajin.
Trpa li Prtajin? Vi zabijate golove?
– Tako je ispalo, he, he… Traži Prtajin svoju šansu, tu je Osječanin Pilj i Mario Kvesić šta je igrao u Splita.
Hajduk sad treba uzet titulu
Hajduk?
– Pratim sve. Ogroman pomak i fala Bogu da smo kup osvojili. Sad treba ić na titulu.
Vi i Maloča, bili ste tandem najboljih stopera HNL-a svojedobno, čujete li se s Marijom?
– Svakako, evo su oni pobijedili u Skoplju, Lechia Gdansk (protiv Akademije Pandev, op. a.), a i Dante (Stipica, Pogon Sczecin, op. a.) je prošao.
Vi ste autor one čuvene izjave a propos Hajduka „kad je nešto važno, onda…” pardon…
– Useremo. Je, to sam rekao poslije Rijeke kad nas je ono Tomasov pregazio sa 3:0, a trebali smo im uteć na pet bodova. Sad je srećom Hajduk osvojio kup i moja izjava više nije aktuelna. Ni ukleta.
A da se sretnu Olimpija i Hajduk u Konferencijskoj ligi?
– Sad nećemo. Nismo nositelji ni Olimpija, ni Hajduk – ispričao nam je Milović, splitski „zmajček”, sa 33 što stariji, to bolji.
Source: slobodnadalmacija.hr