Nogometni svijet je na prekretnici: što se Svjetsko prvenstvo u Kataru bliži, to su sve jači pozivi na bojkot

Svjetsko prvenstvo u Kataru ne prestaje biti jedna od glavnih tema u svijetu nogometa, ali ne iz pozitivnih razloga, kako to većinom biva s mundijalima. Naime, još otkad je ta mala bliskoistočna država odabrana kao domaćin SP-a prije nešto manje od 12 godina, ne prestaju kritike na račun društvenog…

Главная страница » Nogometni svijet je na prekretnici: što se Svjetsko prvenstvo u Kataru bliži, to su sve jači pozivi na bojkot

Svjetsko prvenstvo u Kataru ne prestaje biti jedna od glavnih tema u svijetu nogometa, ali ne iz pozitivnih razloga, kako to većinom biva s mundijalima. Naime, još otkad je ta mala bliskoistočna država odabrana kao domaćin SP-a prije nešto manje od 12 godina, ne prestaju kritike na račun društvenog ustroja u zemlji, ljudskih prava, prava radnika i praktički svega vezanog za svakodnevno funkcioniranje Katara.

FIFA pred svim tim zatvara oči, a nakon osramoćenog Seppa Blattera – koji je bio glavni zagovornik ideje o Mundijalu u Kataru – i Gianni Infantino nastavlja u istom tonu, te s razvučenim smiješkom redovito posjećuje Katar kako bi produbio odnose s moćnicima koji zajedno sa svojim susjedima Saudijcima sve više novca izdvajaju za “boljitak” nogometa i sporta općenito, a onda pokušava umiriti javnost izjavama da sve ide sjajno, da su vijesti o smrti više od 6500 inozemnih radnika koji su zaposleni na izgradnji stadiona “fake news”, da zemlja postaje civilizacijski progresivnija i ostalim floskuletinama koje vrijeđaju zdravi razum.

Predsjednik FIFA-e je u svibnju ove godine dao bizaran odgovor na pitanje o smrtima stranih radnika, rekavši kako on zna za tri smrti koje su se dogodile na izgradnji stadiona, a da je “ostalih 6000 ljudi moglo umrijeti na drugim poslovima”, te je zatim pokušao predstaviti katarske vlasti kao dobročinitelje s još apsurdnijom izjavom.

Imigranti

– Kada nekome daš posao, čak i onaj koji se radi u teškim uvjetima, daješ mu dostojanstvo i ponos. To nije milostinja. Izgradnjom stadiona uspjeli smo promijeniti uvjete za ovih 1,5 milijuna ljudi – poentirao je Infantino.

Da ne bi bilo zabune, izraz “ovi ljudi” odnosi se na imigrante, koji već desetljećima čine veliku većinu stanovništva u Kataru. Službeni podaci o demografskoj slici te zemlje nisu prezentirani javnosti, ali istraživanja pokazuju da katarski državljani posljednjih godina čine manje od 15 posto ukupnog stanovništva te zemlje.

Cijela ta situacija s uvjetima u kojima imigranti rade, zapravo je glavni razlog zbog kojeg su kritike javnosti, ali i mnogih nogometaša, sve glasnije. Norveška reprezentacija prva je u ožujku prošle godine na teren izišla s majicama koje su ukazale na problem ljudskih prava u Kataru, a čak su i zaprijetili da će možda bojkotirati Svjetsko prvenstvo. Odluku im je na kraju olakšala činjenica da se na njega nisu ni plasirali.

Primjer Norvežana ubrzo su slijedili igrači nizozemske i njemačke nacionalne vrste, a upravo su se Nijemci pokazali kao najosjetljiviji na probleme u Kataru. U lipnju ove godine, na utakmici Lige nacije između Njemačke i Italije u Mönchengladbachu, dio navijača je razvio transparent na kojem je pisalo “15.000 smrti za veliku pozornicu – FIFA i društvo nemate savjesti! Bojkot Katara!”.

Ni Savez ni policija nisu poduzeli nikakve mjere protiv tih navijača, a svoj potez su argumentirali tvrdnjom da transparent ulazi u domenu “slobode izražavanja”, što je u Hrvatskoj očigledno stran pojam…

Pozivi na bojkot nadolazećeg Mundijala u Njemačkoj sve su glasniji, a posebno su indikativni rezultati istraživanja objavljeni prošlog tjedna koje je za agenciju dpa proveo Institut YouGov, koji kažu da čak 48 posto Nijemaca želi da njihova reprezentacija bojkotira nadolazeće Svjetsko prvenstvo.

Ipak, ni njemački klubovi nisu imuni na katarske milijune, a to pogotovo vrijedi za Bayern München koji od Qatar Airwaysa godišnje uprihodi oko 20 milijuna eura. Tu treba naglasiti da su i oni imali što za čuti od svojih članova na Skupštini prošle godine…

Prava radnika nisu jedini problem u Kataru kada su u pitanju ljudska prava. Homoseksualnost je u toj zemlji zabranjena, a za kršenje tog zakona predviđena je kazna do tri godine zatvora. Doduše, šerijatski zakon predviđa i smrtnu kaznu, ali ona se ne prakticira.

U Kataru je na snazi još jedan strogi zakon koji će posjetiteljima Mundijala dodatno zakomplicirati stvari… Naime, seks izvan braka je ilegalan, a predviđena kazna iznosi do sedam godina zatvora, s tim da se u teoriji može smanjiti na “samo” godinu dana. Također vas mogu uhititi i zbog izmjenjivanja nježnosti u javnosti.

– Sigurnost navijača nam je najviši prioritet, ali javno iskazivanje nježnosti nije prihvatljivo. To nije dio naše kulture i to vrijedi za sve koji dođu – poručio je direktor turnira Nasser Al-Khater.

Ali ni to nije sve… Alkohol je također zabranjen u javnosti te će se moći kupiti samo na određenom broju štandova oko stadiona, ali ne i na samim tribinama, što svejedno predstavlja ustupak katarskih vlasti koje su htjele zabraniti prodaju piva općenito. Bez želje za promocijom alkohola, pivo je ipak tradicionalni dio praćenja nogometnih utakmica u većini svijeta (barem za one koji ga vole) i zbog toga bi bilo lijepo reći da je promjena stava nastala zbog negodovanja navijača. Ali kao što to obično biva u današnjem svijetu, razlozi su ipak bili komercijalne prirode. Naime, Katarani su popustili pred pritiskom pivskog diva Budweisera, službenog sponzora SP-a.

No, iako je iluzorno očekivati bojkot Mundijala bilo koje nacionalne vrste, oni se već događaju na klupskoj razini. Watford je prije dva tjedna otkazao prijateljsku utakmicu s reprezentacijom Katara, nakon pritiska navijača i lokalnih udruga za promicanje ljudskih prava, a sličnu stvar su od svog kluba zahtijevali navijači njemačkog Mainza. Naime, oni su htjeli zaustaviti prijateljsku utakmicu između njihova kluba i “saudijskog” Newcastle Uniteda.

Slavni klub sa sjevera Engleske u listopadu prošle godine je postao najnovije oružje u arsenalu saudijske kraljevske obitelji čiji je cilj “sportswashing”, odnosno već dobro ustaljena praksa ulaganja u sport autoritarnih režima s ciljem popravljanja međunarodne slike o sebi. Newcastle je tako preko noći postao klub s najbogatijim vlasnicima na svijetu, na oduševljenje svojih napaćenih navijača i zgražanje svih ostalih.

’Sportswashing’

Kritike još neće stati, jer kako se bliži 21. studenoga, odnosno početak Svjetskog prvenstva, to one postaju sve glasnije. Ali postavlja se pitanje jesu li one početak kraja “sportswashinga” i seobe velikog broja relevantnih sportskih natjecanja na Bliski istok, ili samo manja prepreka na putu etabliranja Katara i Saudijske Arabije kao zemalja koje samo pomažu da sport bude što spektakularniji.

Nakon što su u prosincu 2010. doznali da će dobiti čast ugošćavanja najvećeg sportskog događaja na svijetu nakon Olimpijskih igara, katarske vlasti su odlučile dodatno modernizirati Dohu, u kojoj i oko koje će biti smješteno svih osam stadiona, a to ih je do danas stajalo više od 230 milijardi dolara. No, bez obzira na to što ćemo se nakon završetka turnira naslušati kako je to bio najbolji Mundijal u povijesti (kao što je to bio onaj u Rusiji, a prethodno onaj u Brazilu itd.), prefiks “kontroverzni” i dalje će se vezati za njega. Barem još neko vrijeme…

Strogi zakoni i zatiranje ljudskih prava sami su po sebi dovoljni da bi se odluka FIFA-e o dodjeli domaćinstva Kataru kritizirala, a ako tu još pribrojimo i činjenice da je zbog vrućina turnir morao biti prebačen u kasnu jesen, zbog čega je poremećen cijeli natjecateljski kalendar, te da je problem manjka smještajnog kapaciteta za sve posjetitelje aktualan već mjesecima, dolazimo do zaključka kako nadolazeći Mundijal možda baš i neće biti toliko privlačan navijačima kao neki prijašnji. Barem onima iz Europe koji su navikli pratiti svoju reprezentaciju po cijelom svijetu. Indijcima, primjerice, koji su već tradicionalno jedni od većih kupaca karata za SP, iako se njihova reprezentacija nikada nije plasirala na Mundijal, razlika vjerojatno i neće biti tolika.

Ali FIFA upravo cilja prvenstveno na takve “generičke” fanove koji ne dolaze navijati za svoju reprezentaciju, već samo gledati predstavu na najvećoj pozornici na svijetu s najvećim zvijezdama na svijetu. Zbog toga je borba između bliskoistočnog “sportswashinga” i zapadnjačkih civilizacijskih ideala daleko od završene, a pobjednik je neizvjestan.

Source: slobodnadalmacija.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.