Priča o Vialliju: Ostvario je najveći transfer svog vremena, odrastao je u dvorcu, a s prijateljem Mancinijem je plakao poslije osvajanja Eura

Kakav je ovo užasan kraj 2022. i početak 2023. godine, period u kojem jedan za drugi odlaze velikani najvažnije sporedne stvari na svijetu. Tog 16. prosinca ovaj svijet je nakon duge i teške borbe s leukemijom napustio Siniša Mihajlović. Samo 13 dana kasnije svoju dugu borbu s rakom debelog crijeva koji se proširio i na ostale organe izgubio je i po mnogima najbolji nogometaš svih vremena Edson Arantes do Nascimento Pele. A danas je rak gušterače na drugi svijet odnio i Gianlucu Viallija. Nevjerojatno, jedna Sampdorija je u samo tri tjedna ostala bez dva igrača koja su obilježila taj klub, njegova najuspješnija razdoblja, Viallija i Mihajlovića.

Cremonese, Sampdorija, Juventus, Chelsea kao igrač, reprezentacija Italije, pa potom Chelsea i Watford kao trener. No, šturo nabrajanje klubova u kojima je ovaj opasni napadač igrao, zabijao, momčadi koje je vodio, uspjeha koje je ostvarivao, pa i s reprezentacijom Italije, ne mogu dovoljno dobro opisati kakva je nogometna faca bio Vialli. Možda je to lakše kroz neke druge, manje poznate podatke. A jedan možda najbolje to opisuje.

U jednom trenutku 1992. godine Vialli je bio Neymar svog vremena. Njegov tadašnji transfer iz Sampdorije u Juventus bio je u to vrijeme najskuplji, rekordni transfer svih vremena. Klub iz Torina tada je za njega momčadi iz Genove platio 12 milijuna funti, ekvivalent u današnjoj valuti bilo bi to cca 16,5 milijuna eura. Ili možda kroz drugi podatak, onaj da je Vialli jedan od samo trojice nogometaša koji su u karijeri osvojili trofeje i bili poraženi u finalima sva tri tadašnja europska klupska natjecanja, Kupu/Ligi prvaka, Kupu pobjednika kupova i Kupu UEFA. Gdje god da je igrao, u Sampdoriji kada je taj klub ispisivao najljepše stranice svoje povijesti, kasnije u Juventusu, u Chelseaju bio je u vrhu. Vialli je bio igrač rođen za velike stvari. A manje je poznato i da je bio rođen u bogatoj obitelji. Njegov otac stekao je veliki novac kroz radni vijek, postao je milijunaš. Živjeli su u dvorcu od 60 soba u Cremoni na sjeveru Italije.

Kasnije je nakon igračke karijere Vialli radio i kao trener, u Chelseaju (i kao trener/igrač) i Watfordu. Kao dio stožera izbornika Italije Roberta Mancinija Vialli je osvojio Euro odigran 2021. godine. Zajedno su zagrljeni u suzama veliki prijatelji proslavili osvajanje tog trofeja na Wembleyu, na istom mjestu gdje su 29 godina ranije kao suigrači izgubili finale tadašnjeg Kupa prvaka od Barcelone, jedino finale tog natjecanja u povijesti Sampdorije. Poraženi su tada u produžecima, pogotkom Ronalda Koemana u 112. minuti. Kada je Mancini preuzeo Italiju koja se uopće nije plasirala na Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine (kao ni kasnije u Katar), pozvao je prijatelja Viallija da mu se priključi i zajedno su ipak pokorili Europu.

Rak je Vialliju bio otkriven još 2017. godine nakon čega je morao biti podvrgnut kemoterapijama, zračenju.

– Najteže mi je bilo reći obitelji roditeljima, braći, sestrama, ženi Cathryn i našim djevojčicama Oliviji i Sofiji. Želio sam i dalje ljudima biti Vialli kakvog su poznavali – govorio je Vialli koji je svoju priču iznio u autobiografiji.

Prvo 2018., pa potom i 2020. godine vjerovao je da je tu bitku dobio, objavljivao je da je pobijedio bolest. No, u posljednje vrijeme, nakon što mu borba s uznapredovalim rakom nije ostavljala drugačiji izbor, Vialli se morao povući sa svog posla u talijanskom nogometnom savezu gdje je bio dio delegacije reprezentacije, kao koordinator Azzurra u Mancinijevom stožeru. Morao je biti hospitaliziran u Londonu. A prije dvadesetak dana je povodom toga napisao.

– Poslije vrlo dugih i teških pregovora s liječnicima odlučio sam, nadam se privremeno, odstupiti sa svojih funkcija u reprezentaciji. Nadam se da ću se što prije vratiti kao bih mogao u nove avanture – nadao se Vialli. Nažalost, bolest je ipak bila jača. U nove avanture ide sada s Peleom, Mihajlovićem…

Source: slobodnadalmacija.hr