Ratko Rudić za ‘Slobodnu’: Imamo veliki potencijal, možemo otići i do kraja

Dvadeset i sedam zastava zavijorilo se na splitskoj Rivi. Cijela Europa u raskošnom buketu stjegova. Združena. Bezbrižna. U velikoj dvorani na Gripama održano je svečano otvaranje.

Plivač Borut Petrič, skakačica u vodu Alemka Drvar Kralj i vaterpolist Damir Polić su podigli zastave na jarbol. Plesalo se i pjevalo u sva četiri kuta dvorane. Meri Cetinić, Oliver Dragojević, oktet Dalmacijacementa iz Vranjica, zbog Brodosplita, orkestar… sve je to pomno zabilježio na stranicama Slobodne Dalmacije legendarni šjor Ivo (Jurišić), prvo pero vodenih sportova.

I dok kopamo po arhivi ‘Slobodne’, 41 godinu poslije, nalazimo ‘milijun’ činjenica. Dvadeset i sedam država od ukupno dvadeset i devet, koliko ih je tad brojala Europska plivačka federacija, bilo je u Split od 5. do 12. rujna 1981. godine. Nije to bilo, kao i ovaj put, samo loptački vodeni Euro, već i plivački, skakalo se u vodu…

– Moje posljednje natjecanje. Nakon toga više nisam igrao ne samo za reprezentaciju, nego i za klub – istaknut će Ratko Rudić, danas naš sugovornik, a prije 41 godinu sudionik EP-a u Splitu u kapici bivše reprezentacije. Uz njega i Polića još su za ‘Plave’ igrali Krivokapić, Gopčević, Mustur, Roje, Bebić, Trifunović, Lozica, Zloković, Popović, Galijaš i Marković. Vodio ih je profesor Milivoj Petković. Na kraju su aktualni olimpijski doprvaci iz Moskve 1980., najveći aduti domaćina za medalju, ostali kod kuće bez medalje.

– Je li pritisak domaćeg terena razlog lošeg plasmana, to da nismo osvojili medalju, da smo bili tek peti? Kad se vraćamo na taj prvi Euro u Splitu 1981. godine, dosta stvari je utjecalo na naš plasman. Prvo, pritisak je uvijek prisutan na velikom natjecanju, zbog ovog ili onog razloga, Naravno, kako kod kuće želiš više, te se hoćeš pokazati. Velika natjecanja kod kuće imaju posebnu važnost. Ali, to nije bio glavni razlog slabijeg rezultata, već je bilo dosta loših okolnosti. Samo ću spomenuti kako je te godine poginuo naš trener Miro Ćirković… – počeo je Rudić, te nastavio:

– Pazite, ta reprezentacija je bila dobra. Puno sjajnih pojedinaca. Izgubili smo neke utakmice na način koji nije ‘normalan’. Protiv Španjolske na otvaranju smo imali isključenje bez prava zamjene. Unatoč svemu morali smo biti jači. I to je bio neuspjeh. Čak sam ja želio prestati igrati prije tog Europskog prvenstva, tj. nakon Olimpijskih igara u Moskvi, ali su mi govorili, ostali zbog Europskog u Splitu, igramo kući. Ostao sam. Ha, uvijek kad ne poslušam sebe, napravim grešku – smije se Rudić.

– Nemojte slušat druge – ponovio je.

Jeste li se u razgovoru s Ivicom Tuckom prisjetili tog EP-a 1981. godine?

– Dosta toga, što je bilo 1981. godine, može koristiti danas. Međutim, aktualni trenutak je ipak u prvom planu.

Jeste li imali ovakvu situaciju da uoči velikog natjecanja imate toliki broj novih igrača?

– Imao sam, ha, nakon što sam 1994. godine osvojio Svjetsko prvenstvo s Italijom u Rimu, promijenio sam od 13 igrača čak 8. Zbog te moje odluke je bio veliki skandal. Napadali su me u medijima. Međutim, s tom novom reprezentacijom sam uzeo zlato i na Europskom prvenstvu u Beču 1995. godine. Naravno, to se dogodilo mojom voljom. Želio sam drugačiji način igre, s mladima, i uspio sam. Istina, imao sam i situacije koje nisu završile dobro za to natjecanje, ali su sutra donijele rezultat. Sjetite se Europskog prvenstva u Beogradu 2006. kad su priliku dobili Joković, Bušlje, Marković, Pavić… Nismo ostvarili tad dobar rezultat, nismo imali igru, ali smo dobili mlade igrače. To je bila lijepa investicija u te mlade igrače.

‘Igrati velika natjecanja doma nešto je najljepše za sportaša’

Hrvatsku čeka lijepa atmosfera u Splitu, sjećamo se EP-a 2010. u Zagrebu, atmosfere koju ste imali.

– Dok sam bio trener, na tome sam puno radio, razgovarao sa svima, igračima prije svega. Za mene je ta atmosfera, vi je nazovite pritisak, nešto pozitivno. Pune tribine, više se piše, govori o tebi, reprezentaciji, natjecanju… Osobno, kad sam počeo igrati vaterpolo, sanjao sam doći do toga, tog pritiska. To je najljepše što može biti u sportu. Naravno, treba se znati nositi s tim. Zbog toga sam puno razgovarao s igračima o tome. Uvijek sam isticao, ako je dobro, zaboravite na to, čeka nas nova utakmica. Isto i kad nije bilo dobro, zaboravite na to, čeka nas nova utakmica. Eto kad ste spomenuli EP u Zagrebu, sjećate se, poraženi smo na startu od Crne Gore… Zatim, sasvim suprotno je bilo nakon pobjede protiv Jugoslavije u polufinalu, a uoči finala s Italijom. Međutim, u oba slučaja smo dobro reagirali.

Hrvatska danas?

– Gledao sam utakmice naših na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti. Odigrali smo dobar turnir. Nismo bili dobri samo protiv Španjolske iako dobro pamtimo kako nam suci nisu dosudili neke stvari, a trebali su. U utakmici za treće mjesto smo po igri bili bolji od Grčke, a nismo pobijedili jer je bila loša realizacija igrača više. To spominjem jer ova naša reprezentacija ima potencijal, iza sebe ima jako dobrih utakmica. Imala je i nakon toga, tijekom priprema za ovo EP. U odnosu na Budimpeštu, a sad uoči Splita, bogatiji su za iskustvo nastupa na SP-u. To je plus. Plus je i to kako je Tucak dobro radio tijekom priprema. Pratio sam to, i baš je dobro to odradio. Imamo po meni velike izglede za medalju, a možemo doći i do samog kraja.

Tko su glavni favoriti?

– Španjolska prije svih, Italija odmah do nje. Te dvije reprezentacije su igrale finale SP-a. Bile su dobre i u Svjetskoj ligi, te tijekom priprema. Njih mogu iznenaditi, Srbija, Grčka, Crna Gora, te Hrvatska, koja je najbliža tome.

U našoj skupini je Grčka, koja je brončana sa SP-a, te aktualni olimpijski doprvak?

– Itekako je važno biti prvi u skupini, ali nikad nisam u prvi plan stavljao suparnika, već sam prvenstveno razmišljao kako da moja momčad odigra najbolje. Poštujem svakoga, analiziram njega, ali želim da moja momčad bude bolja. Ponavljam, Grčka je uzela medalju na SP-u, a ne i, jer smo mi loše odigrali igrača više. ∙  

Source: slobodnadalmacija.hr