OTKAKO se igra Liga prvaka, Real Madrid samo je jednom izgubio 4:0, u uzvratnoj utakmici osmine finala 2009. protiv Liverpoola. Gledajući sam kontekst i važnost utakmice, što zbog dojma, a pogotovo zbog pomora na semaforu, istovjetni poraz protiv Cityja doista se može smatrati najvećim Realovima porazom otkako se igra Liga prvaka, natjecanje koje su s pravom u posljednjih desetak godina počeli svojatati.
Ako bismo to kombinirali s činjenicom da su već četiri kola prije kraja prvenstvo prepustili Barceloni i da su ove sezone – osim nebitnih superkupova – osvojili tek španjolski kup, stječe se dojam da su kola pošla nizbrdo.
Gledajući izdaleka, stvari i nisu toliko sive. Polufinale Lige prvaka, drugo ili treće mjesto u prvenstvu i osvojen nacionalni kup daleko su od katastrofalne sezone. Ali kada se uzmu u obzir ambicije i reputacija koju baštini Real Madrid te način na koji se oprostio od velike pozornice Lige prvaka, jasni su razlozi zbog kojih se danas pale crvena svjetla na alarmu.
U osnovi se postavlja pitanje kako među navijačima, tako i u medijima – treba li ovom Real Madridu remont?
U kakvom je stanju momčad?
Protiv Cityja je bila vidljiva nemoć pojedinih igrača Real Madrida. Vezna linija Modrić – Kroos – Valverde bila je potpuno pregažena tempom te se tek ponekad u drugom poluvremenu, nakon određenih modifikacija, uspijevala hrvati s protivnicima. Bekovi se nisu mogli nositi u situacijama jedan na jedan, pogotovo Carvajal s Grealishom, dok je na drugoj strani, koju je čuvao Camavinga, Bernardo postigao dva pogotka.
Stoperima je život bio nemoguć zbog propuštanja sa svih strana, a oni od kojih se očekuje dašak individualnog doprinosa i potez koji mijenja utakmicu – Rodrygo, Vinicius i Benzema – nogometnim su glasom ostali gotovo potpuno nijemi.
U osnovi je u svakoj liniji igre zakazala cijela momčad u svim aspektima, s vrijednom iznimkom vratara Thibauta Courtoisa, koji je, slično kao i prošle sezone, poskidao nekoliko zicera i potpuno izludio Haalanda.
Gledajući samo tu jednu utakmicu i prvo poluvrijeme u Madridu, moglo bi se zaključiti da je Real Madrid u velikim problemima i da su mu potrebne tektonske promjene. Međutim, kako jedna lasta ne čini proljeće, tako se ne može – pa taman to bilo i polufinale Lige prvaka – na temelju jedne utakmice donositi i izvršavati dubinska evaluacija, a onda i promjene u samom kadru.
Umjesto toga, potrebno je napraviti odmak…
Igra li Real Madrid doista lošije?
Čim se zagrebe malo ispod površine, vidi se da nije tako. Real Madrid je ove sezone igrao većinom odličan nogomet, dodatno je afirmirao na najvišoj razini nekolicinu igrača, a razlog manjeg broja bodova u ligi te ispadanja u polufinalu Lige prvaka jednostavno je varijanca.
Ove sezone ušli su u polufinale s ozlijeđenim Modrićem te potpuno nespremnim Benzemom, što je logično s obzirom na broj utakmica koje su morali odigrati uz činjenicu da su obojica debelo u tridesetima. Uz to, imali su problema na obje bočne pozicije, a morao se u nekom trenutku i barem malo osjetiti odlazak Casemira.
No ako se samo osvrnemo na prethodna dva dvoboja u eliminaciji – protiv Chelseaja i Liverpoola – odmah je jasno da situacija nije crna. Iako su obje te momčadi, kako ona iz Londona, tako i ona iz grada Beatlesa, ove sezone napravile korak unazad u odnosu na nogomet od lani, ipak ostaju opasni protivnici. Prošle je sezone Real Madrid dobio Liverpool u finalu Lige prvaka na realizaciju jedne prave prilike te herojskih bravura Courtoisa, dok je ove sezone bio značajno bolja momčad u oba susreta.
Slično je i što se tiče utakmice protiv londonskih Bluesa. Prošle sezone, nakon što su donijeli dva gola prednosti iz Engleske, 70 minuta igrači Reala nisu postojali na terenu na svom stadionu, a Chelsea je mogao voditi i više od 3:0. Samo Modrićeva majstorija i pribranost u posljednjim minutama utakmice te kasnije i u produžetku tada su ih odvele do polufinala. Ove sezone, slično kao i protiv Liverpoola, bili su uvjerljivo bolja momčad u dva susreta.
Što se onda dogodilo protiv Cityja?
Vrlo jednostavno: varijanca. Manchester City i Real Madrid odigrali su dvije istovjetne utakmice kao i prošle sezone, samo što ovoga puta City nije napravio penal ni iz čega, a madridska momčad nije imala suludo visoku konverziju prilika i Benzemu na razini osvajača Zlatne lopte. City je stvorio i realizirao jednaku količinu prilika kao i prošle sezone (jedan gol u Madridu i četiri u Manchesteru), samo što ovoga puta Real Madrid nije postigao pet golova (i kasnije još jedan u produžetku) nakon što je bio bolji 15 od 180 minuta igre.
Činjenica ostaje da je Real Madrid dvije godine zaredom imao ekstremno težak ždrijeb u eliminaciji, koji je ove godine potenciran problemima koji su došli po samoj nužnosti rasporeda: velika većina njihovih igrača igrala je bitne role na Svjetskom prvenstvu, morali su putovati i igrati klupsko Svjetsko prvenstvo, nekoliko dodatnih superkupova i općenito odraditi raspored koji je bio daleko teži od bilo kojeg protivnika. Koliko god dubok kadar imali, to bi za svakoga bio problem.
Uz sve te probleme, izgurali su zapravo jako dobru sezonu, a činjenica da nisu mogli ponoviti konverziju od prošle sezone (ni u Ligi prvaka ni u domaćem prvenstvu) samo je stohastički očekivana stvar i ništa više od toga. Ali ponovno su, treću sezonu zaredom, došli do polufinala Lige prvaka, osvojili su kup te u prvenstvu nije ugroženo top 4 mjesto. Sve to uz grozno težak raspored i nesreću u konverziji.
Što napraviti ovoga ljeta?
Roster Real Madrida ima jako puno zdravog tkiva i elitnih igrača. Ove sezone Fede Valverde potpuno se afirmirao na elitnoj razini i pokazao da je jedan od najopasnijih pucača, čak i s velikih udaljenosti. Osim njega, korak naprijed napravio je i Camavinga. U većini sezone, što se vidjelo i u dresu francuske reprezentacije, Tchouameni je pokazao kako će dugoročno moći nositi Casemirove kopačke. Viniciusa se danas gotovo pa unisono smatra najboljim svjetskim krilnim napadačem, a Benzema će gotovo sigurno opet biti svoj jednom kada se malo odmori.
Vratar je možda i najbolji na svijetu, a stoperske pozicije – s Rudigerom, Alabom i Militaom – i više su nego dobro pokrivene. Jedino što stvarno treba popraviti je bekovsko mjesto, i to vjerojatno na desnoj strani. Dobrih desnih bekova baš i nema u izobilju, ali možda ponovno bude dostupan netko poput Cancela. Doduše, svakako je potrebna injekcija elitne kvalitete i zvjezdane prašine, a tu bi u priču trebao ući Jude Bellingham, jedan od onih igrača koji bi u punom smislu riječi mogao biti budući Galactico.
Potrebno je dodatno revidirati Modrićev status te se pokušati izvući iz iznimno nepovoljne situacije s ugovorom Edena Hazarda, ali osim toga ozbiljnijih problema zapravo i nema.
Ako Real dovede famozna “dva prava igrača” – jednog beka i Bellinghama – to bi bilo sasvim dovoljno da i sljedeće sezone ima roster koji može očekivati borbu za trofeje na sva tri fronta. Uostalom, to je momčad koja je već treću sezonu zaredom u polufinalu Lige prvaka, a u prvenstvu se ponekad nešto pita i Barcelonu.
Razloga za paniku koju su nametnuli prije svega energični španjolski mediji doista nema jer Real Madrid ima kadar prepun mladih igrača koji spadaju u sam vrh svjetskog nogometa. Jedan veliki poraz to nije promijenio.
Source: index.hr