Sve što je lijepo kratko traje! ‘Ajde nije baš kratko. Hrvatska vaterpolska reprezentacija već 12 godina je bila u nevjerojatnoj seriji medalja sa svjetskih prvenstava. Od zlata u Melbourneu 2007. do bronce u Gwangjuu 2019. Jednom je valjda moralo stati, a dogodilo se to baš u Budimpešti. Legendarni…
Rezime Svjetskog prvenstva u vaterpolu: ostali smo bez medalje, ali u Splitu nas nitko ne može otpisati
Sve što je lijepo kratko traje! ‘Ajde nije baš kratko. Hrvatska vaterpolska reprezentacija već 12 godina je bila u nevjerojatnoj seriji medalja sa svjetskih prvenstava. Od zlata u Melbourneu 2007. do bronce u Gwangjuu 2019. Jednom je valjda moralo stati, a dogodilo se to baš u Budimpešti. Legendarni bazen Alfred Hajos nije nam bio sretan kao 2017. kada su “barakude” uzele zlato.
Turnir je gotov i vrijeme je da se podvuče crta, dostavi završni račun. Suma sumarum, Hrvatska je četvrta na svijetu. Ne na vrhu, ali ne i daleko. Stoga, nema druge nego okarakterizirati prvenstvo za nama – uspješnim!
Ispraćeni sa skepsom
Više je razloga za to. Sami pogled na roster koji je Ivica Tucak poveo na Svjetsko prvenstvo otkrio je puno izmjena, brojne debitante i nova lica u našoj reprezentaciji. S blagom skepsom ispraćeni su naši vaterpolisti u Mađarsku, potajno se nadajući dobrom rezultatu, ali bez prevelikih očekivanja javnosti.
Ali pokazali su da mogu. Itekako mogu i vrijede. U Debrecenu nas je u prvom kolu čekao sraz s Grčkom. Srebrni s Olimpijskih igara u Tokiju bili su vatreno krštenje za Tuckove momke. Pokažite odmah koliko vrijedite! I bome su pokazali… Završilo je remijem 8:8 u utakmici koju smo na koncu mogli i pobijediti.
Skupinu smo prošli i put nas je preko Gruzije doveo do Srbije. Ako je protiv olimpijskog doprvaka bilo teško, kako je tek onda protiv prvaka. “Barakude” su baš u toj utakmici zablistale u svom najboljem izdanju. Frcalo je na sve strane u četvrtfinalu. Svi igrači (naravno, osim vratara) su se upisali u strijelce. Svaki napad iznjedrio bi novog junaka.
Lansiralo nas je to u novu borbu za medalje, po tko zna koji put. Opet smo bili među četiri, tamo gdje već godinama pripadamo. Tu smo, međutim, i ostali. Do kraja turnira upisali smo dva poraza. Prvi je bio, ispostavilo se, od novih svjetskih prvaka Španjolaca, a drugi od Grčke u borbi za broncu.
Ali ništa za to! Notirali smo već kako je četvrto mjesto sasvim lijepa uvertira pred početak Eura u Splitu. Izbornik Tucak nije se, pak, složio s nama. Jasno je i zašto. Kada ste na čelu Hrvatske, trofejne vaterpolske nacije, sve ispod medalje ne može vas zadovoljiti.
Tu smo negdje
Ali nas, ipak, jest.
Nećemo nikoga posebno uzdizati, ali činjenica je da je Hrvatska u ovom sastavu pokazala da je i dalje tu-negdje. Ne može je se tek tako otpisati. Konstanta rezultata sa svjetskih prvenstava je, makar smo ostali bez medalje, i dalje prisutna.
Ne gledamo, dakako, na sve idilično. Ima tu problema i zadaće za naš stručni stožer. Donekle su nas ogolile zadnje dvije utakmice. “Tanka” nam je bila realizacija s igračem više. Na trenutke smo izgledali bezidejno u napadu, protok lopte je bio spor, svatko ju je predugo “carinio”, blok nam je brzo tonuo…
Vremena za neku revoluciju nema puno. Ali za njom nema ni potrebe. Za nešto više od mjesec dana u Splitu počinje Europsko prvenstvo. Hrvatske vaterpoliste očekuju, vjerujemo, pune tribine Spaladium Arene koje će ju nositi prema novom velikom rezultatu.
Source: slobodnadalmacija.hr