Sada je i službeno: Igor Tudor predstavljen kao novi trener francuskog velikana

Igor Tudor i službeno je predstavljen kao novi trener Marseillea. Na stranu je li Tudor „hrvatski Diego Simeone” i je li došao zbog toga što predsjednik Olympiquea Pablo Longoria preferira sustav 3 – 4 – 2 – 1 što je omiljena Tudorova formula, ali je činjenica da je naš trener, Hajdukove provenijencije, zakoračio samostalno na scenu Lige prvaka.

A to je velika stvar, pa zaslužuje i počast, pljesak i najljepše želje. Još jedan Splićanin u usponu na vrhove…

Bio je trener Hajduka u dva navrata, a nakon što je trenirao i Udinese, PAOK, Karabukspor i Galatasaray, bio je i pomoćni trener Andrei Pirlu u Juventusu. Pa je radio velike stvari lani u Veroni, etablirao ih u sredini ljestvice, te nadasve plijenio igrom.

Ofenzivna i intenzivna, napadačka, s visokim presingom. To su odlike nogometa što ga preferira Tudor. Da, s trojicom stopera, baš taj sustav 3 – 4 – 1 – 2 koji je naumio odmah presaditi u Hajduk. Samo što je imao mali problem te 2020., manjkav sastav u kojem su igrali, ovako ovlaš da ih pobacamo na papir, Mujakić u obrani, Tahiraj na boku, Hamza Barry mu je bio omiljeni poslovođa, a u napadu su djelovali Kreković, Brnić, Blagaić…

Bilo je to doba u kojem bi Hajduk znao zagucati od Varaždina u prvom poluvremenu 0:3 (do kraja je smanjio štetu), ali i pobijediti Dinamo u Maksimiru sa 3:2.

Mario Stanić, koji je tada vodio struku i koji je s Tudorm i Ivanom Kepčijom pravio stručni tercet, stalno je govorio, tumačio, uvjeravao:

– Hajduk mora biti sretan da ima trenera kao što je Igor Tudor!

Mi, kakvi smo, bili smo skeptični, jer Tudor je ganjao svoju filozofiju igre na tananim nožicama igračkog kadra.

Stanić ga je glorificirao i u porazima, nećemo ga mijenjati, vi niste svjesni kakav je Tudor kapacitet…

Javnost je bila sigurna da bi u ta doba Hajdukova posrnuća bilo koji trener bio smijenjen, samo da se ne zove Tudor. A onda je jednog vrelog ljetnog dana, baš kao što su ovi danas, prije dvije godine stigao poziv.

Dojava oko ponoći uznemirila je novinarske duhove:

– Ej, ima li Pirlo pomoćnog trenera u Juventusu?

– Ma ne, baš ga traži…

– E, pa onda da znaš, našao ga je…

Stanić i Kepčija su žalili, a Hajduk je na neki način odahnuo, jer Tudor je forsirao svoju filozofiju, a taj balun s visokim presingom i rizikom, da otraga obranu drže trojica, a nisu ni brzi, ni okretni, ni moćni stoperi pokazivao je previše manjkavosti, da ne kažemo kako nije blo ni napadačkih rješenja.

U Veroni je tek Tudor procvjetao. Mnogi nas uvjeravaju da je Tudor u perspektivi budući trener Juventusa, takav je kalibar. Ovog ljeta se spominjao interes Rome, ali tamo je ipak ostao Mourinho, a Marseille je logična skalina na putu uspinjanja pa i prema – Juventusu, zašto ne.

Često smo svi mi u Splitu nesvjesni sportskih veličina koje imamo, koje nam se rađaju. Kao nekoć što je i Tomislav Ivić kročio nogometnim stazama praćen skepsom i podsmijehom, tako se sad na obzoru pojavljuje Tudor.

U njemu ima drskosti, samopouzdanja i znanja. Iz Verone je otišao kad je shvatio da sve ono što lani (g)radio mora – iznova. Da Verona opet kreće od nule. Nije Verona takav izazov da bi još jednu godinu gradio kule od pijeska.

– Ne, čekat ću nešto novo – rekao je. Pa su se sporazumno razišli.

Najbolje je Tudora opisao Valon Behrami, švicarski internacionalac:

– Nakon njegova treninga umorniji si nego nakon utakmice. Taktički ne ide u detalje. Nije od onih koji usred treninga pravi pauze za razgovor i glume nogometne učitelje. Nego, trči i radi, ritam, ritam, ritam!!! Traži fizički moćne igrače.

Mi bismo dodali da je došao u Marseille koji pamti hajdukovce i Dalmatince, tamo su bili treneri Tomislav Ivić i Luka Peruzović, golove su zabijali Josip Skoblar i Alen Bokšić, Blaž Slišković je iz Hajduka otišao u Marseille i Zinedine Zidane mu se divio.

Evo Tudora na toj hajdučkoj listi velikana marseljskog Velodromea. 

Source: slobodnadalmacija.hr