Senzacija Union Berlin: navijači su prodavali krv da bi spasili klub, obnavljali mu vlastitim rukama stadion, a danas je na čelu Bundeslige

U Bundesligi je sve naopako, prvu poziciju senzacionalno, ali i čvrsto drži “mali” Union Berlin, a prva pratnja mu je također liliputanac Freiburg. 

U leđa im gledaju velikani Bayern i Borrusia Dortmund. Frapantan je podatak da je po vrijednosti na Transfermarktu Union Berlin (104,3 milijuna eura) čak osam puta jeftinija momčad od Bayerna (878,7 milijuna). No, barem jednako čudesna je i cijela priča (iza) nevjerojatnog lidera, kluba u kojem su rezultati, novac, transferi, zarada, igračke zvijezde definitivno u drugom planu iza navijača, jedinstva navijača i kluba, što valjda nije slučaj u 99,99% profesionalnih nogometnih klubova današnjice. Da nam se u Rudešu ne naljute, Union Berlin je zaista totalno drukčiji od drugih.

Radnički klub

Kultni klub koji je imao vrlo tešku povijest Union Berlin je jedini klub iz nekadašnje Istočne Njemačke koji nastupa u ovosezonskoj Bundesligi, ako tu ne računamo i RB Leipzig koji je ipak nastao kasnije, tek 2009. godine. Povijest Union Berlina počela je 1906. godine kada je osnovan klub radničke klase iz kojeg je nastao (Olympia Oberschöneweide), ali formalno je klub nastao 1966. U ono vrijeme iza željezne zavjese, kao radnički klub iz Istočnog Berlina (današnji veliki rival Hertha je iz zapadnog, bogatijeg dijela grada), bio je izrazito antirežimski klub koji je Partija željeza svim silama srozati, pa i ugasiti.

Kontra istočnonjemačkog režima

Između ostalog zbog toga je režimski Berliner Dynamo, miljenik ondašnje tajne službe Stasija, odlukom s vrha morao biti pojačan igračima najboljeg kluba u državi Dynamo Dresdena kako bi deset puta zaredom osvojio naslov prvaka (1979.-1988.). Bez novca, podrške, samo na krilima običnih ljudi, radnika, dok su rivali imali iza sebe totalitarnu državu, suce, jedini veći trofej u povijesti bio je stoga Kup koji je u Istočnoj Njemačkoj Union osvojio 1968. godine.

Nakon ujedinjenja i Union je bio u sličnim financijskim problemima kao i većina istočnonjemačkih klubova. Čak je klub bio na rubu gašenja 2004. godine, da nisu uskočili od početka nevjerojatno vjerni navijači i spasili klub. Savez je tražio iznos od čak milijun i pol eura kao jamstvo bez kojeg bi klub bio izbačen iz natjecanja. Navijači su tada pokrenuli akciju „Krv za Union”. Donirali su svoju krv, a novac, sredstva koji su za to dobivali donirali su za spas svog kluba u čemu su i uspjeli.

Jedinstveni navijači

Nisu se navijači zaustavili samo na tome, dali su svoj veliki obol i kada je četiri godine kasnije trebalo obnoviti stadion „An der Alten Försterei” (u prijevodu s njemačkog „Kod stare šumareve kuće”). Kada je zagustilo, skupilo se munjevito čak 2400 volontera koji su u 300 dana u čak 140.000 sati rada obnovili stadion kapaciteta 22.000 gledatelja. Berlinski zid još uvijek postoji – to su navijači koji stoje iza svog Uniona. Navijači kojima rezultati, uspjesi, trofeji nisu prioritet, već zajedništvo, privrženost klubu. Navijači koji su zaslužili ovaj trenutak i da što dulje traje.

Tek prije tri godine Union je izborio ulazak u Bundesligu u kojoj je sada na čelu, izbacivši u play offu Stuttgart. Da je Union u posve nekom drugom filmu u odnosu na gotovo sve ostale pokazuje i podatak da je momčad tada vodio još uvijek aktualni trener Urs Fischer, Švicarac je već više od pet godina na klupi momčadi iz Berlina, što je kontinuitet kojim se također malo koji klub može pohvaliti. Predsjednik Dirk Zingler na čelu je kluba pak još od davne 2004. godine. 

Source: slobodnadalmacija.hr