Šibenka ove sezone djeluje kao preporođena zahvaljujući mladim igračima, ali di su splitski ‘tornjevi’ i zadarski bekovi?

Jedna od najvećih nepravdi nedavno završenoga Svjetskog nogometnog prvenstva u Kataru je, nema sumnje, odluka da se Joško Gvardiol, sin ribara iz zadarskog Novigrada ne proglasi najboljim mladim igračem na svijetu.

Ta, blago rečeno, promašena odluka samo nas je podsjetila na daleku jesen 1979. godine, kad je skupina “mudraca” na kadetskom prvenstvu Hrvatske, odigranom na splitskim Gripama, htjela proglasiti najboljim igračem zaboravljenog Zagrepčanina Antonija Ozmeca, a ne košarkaškog “svemirca” Dražena Petrovića.

Srećom, na zadnje su se noge propeli splitski veteran Rato Tvrdić i pokojni predsjednik Hrvatskoga košarkaškog saveza Danko Radić, pa je spriječena nepravda ili, ako hoćete, glupost. Za one, koji su do grla oduvijek bili u košarci bilo je to doba, kad je kadetskim prvakom Hrvatske i Jugoslavije postala splitska Jugoplastika s petorkom Burić, Josipović, Sobin, Čeko i Brkljača.

Šibenska dijaspora

Kao da Draženov Baldekin ove jeseni barem malo podsjeća na zlatna vremena šibenske košarke, kad se ulazak u “onu” Prvu ligu poklopio s rađanjem velike svjetske košarkaške zvijezde, šibenskog Mozarta. Iako Šibenčani imaju cijelu momčad u “dijaspori” (Šarić, Bilan, braća Ivišić, Nakić, Junaković, Širko, Radovčić…) Šibenka ove sezone djeluje kao preporođena upravo zahvaljujući mladim igračima. U prvom su sastavu čak devetorica košarkaša sa šibenskim krsnim listom.

Renesansa Baldekina

I ne samo to. Zahvaljujući dobrim dijelom treneru Damiru Milačiću Narančasti igraju, možda, najsuvremeniju obranu u domaćem prvenstvu. Istodobno, u trenucima odluke iskaču, kao protiv Cedevite Juniora, mladci, koje očito krasi toliko potrebna pozitivna drskost. Utakmicu sa Zagrepčanima su u zadnjim trenucima svojim dalekometnim pogocima riješili Juraj Pleadin i još mlađi Luka Skorić.

– Šibenčani najbolje rade s mladima u cijeloj Hrvatskoj. Zahvaljujući dobroj organizaciji Škole košarke “Dražen Petrović” – kazao je ne tako davno svjetski priznati trener Neven Spahija.

No, Narančasti nisu usamljeni među dalmatinskim košarkaškim tvrđavama, kad je riječ o svojevrsnoj renesansi. Pod vodstvom domaćeg stručnjaka Danijela Jusupa košarkaši Zadra su se od prošlosezonskog “davljenika” preobrazili u člana gornjeg doma regionalne AmiralBet ABA lige. Dobrim dijelom i zahvaljujući neočekivanim uspjesima u Beogradu (Crvena zvezda) i Laktašima (Igokea).

– Nemojte me puno hvaliti. To može, kad je riječ o zadarskoj Kalelargi, biti i kontraproduktivno – javio nam se sa zanimljivom kombinacijom skromnosti i opreza Danijel, kojemu je mjesto ne samo na klupi Zadra, već i u kadrovskim križaljkama Hrvatskoga košarkaškog saveza.

Ajmo, Gospari

Splitske smo Gripe namjerno ostavili za kraj teksta. Ne samo zbog ne baš blistavog plasmana u regionalnoj ligi, već i igračke križaljke, u kojoj dominiraju Amerikanci. Mi, stari košarkaški djelatnici ne možemo zamisliti da na Gripama nema nadarenog “tornja” ili da zadarska košarka vapi za bekovima.

Da ne govorimo kako pomalo utopijskim i jednako romantičarskim vapajem žalimo za jakim momčadima u Dubrovniku, Sinju, Drnišu… 

Možda ni dubrovački gospari, infišani u vaterpolo, nisu svjesni nemale košarkaške proizvodnje u prošlosti. Dapače, autor ovih redaka boji se da ne izostavi neko od velikih dubrovačkih košarkaških imena, koje danas predvodi samo Mario Hezonja: Andrić, Tomić, Knego, Prkačin, Perić, Bečić, Jejina, Marković… 

Na neke od njih podsjetila nas je ne tako davna smrt otmjenog dubrovačkog gospara Lukše Lucijanovića. Jednako zaljubljenog u turizam, košarku i dubrovački zavičaj.

Source: slobodnadalmacija.hr