Slovenija ogolila slabosti Hrvatske: Plejmejkeri nam ostale igrače čine smiješnima

Hrvatska se košarka strmoglavila niz Stožice. Slovenija nas je  razbila s pola snage, što je bilo dovoljno za pobjedu 97:69 u ogledu s našim od sunca dobro preplanulim igračima. 

Istina, Hrvatski košarkaški savez se potrudio dovesti najbolje igrače koje imamo i omogućiti im optimalnu pripremu za preostale dvije kvalifikacijske utakmice kroz koje se odlučuje idemo li u drugi krug kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2023. No, u Sloveniji smo tresnuli o pod, što nije neočekivano s obzirom na kvalitetu suparnika. O tome su iz našeg stručnog stožera „trubili” danima, pa se stekao dojam kako smo sami sebi „pucali u nogu”, jer se najviše mislilo o Luki Dončiću i Goranu Dragiću. Nedvojbeno su igrači za svaki respekt, ali nisu vanzemaljci, niti nedodirljivi.

Ali, Slovenija za razliku od nas, to svi znaju i bez previše mudrovanja, ima bekove koji znaju košarku, dok se u Hrvatskoj sve stavilo na leđa Roka Rogića, Gorana Filipovića i Lovre Gnjidića. A sva trojica nemaju naslovne uloge ni u svojim klubovima, kamoli da bi mogli nositi reprezentativni teret. 

NBA igrači su izgledali kao neznalice

Oni su svojom igrom „uništili” naše NBA i euroligaške igrače, napravili ih smiješnima i neznalicama, a to nisu, jer Bojan Bogdanović, Ivica Zubac (NBA), te Ante Žižić i Mario Hezonja, nekad NBA potencijal, a danas Euroligaši, imaju svoje mjesto pod košarkaškim suncem. Ali, pomrčinu su im napravili (ne)razigravači, čije su lopte satima putovale na centarske ili vanjske pozicije. Bilo je to lako branjivo za Slovence.

Ali je zato jako teško obraniti i podržati razmišljanje Dina Rađe, predsjednika Stručnog savjeta za mušku košarku, kako nam na “pleju”, dok je on u HKS-u, neće zaigrati stranac. Njegovo je pravo tako misliti, ali nema pravo zbog takvoga stava i ono nešto igrača koje imamo, i koje se uvažava u Europi i svijetu, praviti smiješnima. Je li onda rješenje referendum „Rađa ili stranac” procijenite sami…

Nemoguće je istaknuti sve reprezentacije koji imalo drže do sebe, a koje u datom trenutku nisu posegnule za onim što im nedostaje da bi bili bolji. Uostalom, svijet se otvorio, svi su stranci dobro došli u nove sredine.

Uzmimo samo jedan primjer iz ogleda Slovenije i Hrvatske. Istina, nije riječ o bekovima nego o centrima i potvrđuje razmišljanje da moraš uzeti ono što ti nedostaje. Slovenci su godinama koristili usluge Anthonyja Erwina Randolpha i s njime osvojili Eurobasket 2017. godine. Onda su ga zamijenili s Mikeom Tobeyjem koji je u ukupnom učinku posve nadvisio Ivicu Zubca koji je prošle sezone briljirao u LA Clipersima. A Tobey (Valencia) ne bi bio to što jest da nije uz sebe imao Dončića i Dragića, dok Zubac nije mogao previše očekivati od naših bekova. Bogdanović koji nije preveliki kreator, ali ima energiju i šutersku moć koju nije izgubio preko noći, nije se mogao nametnuti jer nije dobivao loptu kad je trebao!

Treba priznati grešku i prilagoditi se vremenu

Formula je jednostavna. Kad imaš odličnog “pleja”, možeš se nadati dobrom rezultatu. Onda se moramo svi skupa zapitati mora li košarkaška reprezentacija Hrvatske biti žrtva jednoga čovjeka, Dina Rađe, kojem nitko ne može oduzeti košarkaško umijeće koje je iskazivao na parketu.

Ali, puno toga se u životu mijenja, potrebno je prilagoditi se vremenu i trenutku, priznati grešku, biti kritičan prvo prema sebi, a onda prema ostalima. Sve to radi boljitka hrvatske košarke, a ne slijepo se držati stava koji ne donosi rezultat.

Source: slobodnadalmacija.hr