Paulo Obradović, olimpijski pobjednik iz Londona 2012., europski prvak iz Zagreba 2010., vlasnik četiri medalje sa svjetskih prvenstava (srebro i tri bronce), koji je naslov klupskog prvaka Europe osvajao i s Jugom, i Olympiacosom, prošle je sezone, nakon nastupa s reprezentacijom na Olimpijskim igr…
Trofejni Konavljanin u stožeru hrvatske U18 reprezentacije: ‘Nije mi strana uloga trenera, mladi igrači su i prije upijali moje savjete‘
Paulo Obradović, olimpijski pobjednik iz Londona 2012., europski prvak iz Zagreba 2010., vlasnik četiri medalje sa svjetskih prvenstava (srebro i tri bronce), koji je naslov klupskog prvaka Europe osvajao i s Jugom, i Olympiacosom, prošle je sezone, nakon nastupa s reprezentacijom na Olimpijskim igrama u Tokiju karijeru nastavio u Turskoj, u kapici Enke iz Istanbula.
Tamo je nastavio osvajati trofeje, a što je činio s Jugom, Primorjem EB i Olympiacosom, točnije sa svakim klubom za koji je nastupao. Neka se zna, Medo ima klupskih trofeja koliko i godina – 36! Računajući i uspjehe s reprezentacijom, odavno je u klubu ‘plus 40’.
Paulo još nije zaključio igračku karijeru, ali, evo ga posljednjih dana u Gružu, asistira Splićaninu Hrvoju Koljaninu, izborniku hrvatske reprezentacije do 18 godina, koju čeka uskoro Svjetsko prvenstvo u Beogradu.
– Neki ljudi vide u meni potencijal po pitanju trenerskog posla. Skoncentriran sam još uvijek na igračku karijeru. Imam važeći ugovor s Enkom. Ovaj sad angažman u reprezentaciji dogodilo se na način da smo Hrvoje i ja veliki prijatelji. Dugo vremena smo bili skupa u Olympiacosu gdje je on bio pomoćnik, a ja igrač. Prihvatio sam njegov poziv iz prijateljstva, te njegovog uvjerenja kako mu mogu pomoći. Sve je došlo iznenada – priča Paulo Obradović između dva jučerašnja treninga.
– Nije mi ova uloga strana. Kad si stariji igrač dobivaš sve veću slobodu od trenera da počneš govoriti, i u bazenu, te na klupi. Čak neki trener to zahtjeva. Pogotovo kad su uz tebe mladi igrači. Stoji, naravno, ovo je sad nešto novo. Nisi u kapici. Ne možeš pomoći s loptom u ruci, uzet loptu te riješit situaciju, ali, kažem, nije mi strana ova uloga.
Hrvatska, kaže Paulo, ima potencijala. Tek se okupila. Čeka je dosta, dosta posla.
– Više sam u ulozi savjetnika, više promatram sa strane što se događa, te individualno prilazim igračima, ispravljam im greške. Drago mi je što ti mladi igrači prihvaćaju moje sugestije. Ovo mi je prvi dodir s trenerskim poslom, ali neću sad reći: ‘Ja ću to raditi cijeli život’. Međutim, da želim ostati u sportu i nakon što zaključim igračku karijeru, želim. Sport je moj život. Tu se osjećam najbolje. Ovo sad je za mene jedan test, hoću li biti trener, ili ću, ha, tražiti neki drugi posao u sportu.
Zatim će priznati.
– Znaš, nekad mi se trenerski posao činio lagan, a sad vidiš kako to nije. Kad si igrač tad razmišljaš samo kako će prevariti suparnika, postići pogodak, obraniti se. Trener mora razmišljati o puno toga. I u Turskoj sam na neki način igrač/trener.
Nakon kapice Jug Adriatic osiguranja i hrvatske reprezentacije, borbe za trofeje i medalje – Turska. Bliži se kraj karijere?
– Da. Ne mogu pobjeći od toga. Svjestan sam dobro svog stanja. U suprotnom bih prihvatio pozive jačih klubova, ostao možda u Jugu. Mirovina, da, kad tad to je moralo jednom doći. Ali, mislio sam kako će u Turskoj biti lakši put do mirovine, međutim, u Enkeu sam jedini stranac u klubu. Od tebe svi očekuju da sve sam riješiš, a s druge strane suparnik je koncentriran samo na tebe. Znalo se dogoditi da me u jednom trenutku čuvaju trojica igrača. Plus, igraš četiri četvrtine. Nemaš ni sekundu odmora. Sam sebi trebaš izboriti priliku, zaraditi isključenje…
Na pitanje što može Hrvatska do 18 godina na SP-u odgovara: ‘Pokušat ćemo svi skupa izvući maksimum od ovih igrača’, a što misli o nastupu seniorske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Mađarskoj.
– Bolja smo momčad od Srbije, ali ta četvrtfinalna utakmica nije bila kvalitetna. Očekivano kad se dogode velike promjene, a one su se dogodile u obje reprezentacije. Nas je ta utakmica, pobjeda, malo prevarila. Promislili smo kako smo bolji nego jesmo. Poslije nas je čekala Španjolska, koja je malo mijenjala, a koja je organizacijski i fizički bila najbolja. Neću govoriti kako su oni za nas crna mačka. Šteta, priliku za pobjedu smo imali protiv Grčke u utakmici za treće mjesto. Ova nova reprezentacija ima određeni potencijal, ali kad se zna kako je osmorici bilo prvo natjecanje, samo to, tad je četvrto mjesto više nego dobar plasman – rekao je 36-godišnji ‘top’ iz Konavala.
Source: slobodnadalmacija.hr