U sportu je malo poraza koji ne bole. Možda u nekom ligaškom natjecanju, kolo prije kraja, kada imate već osvojeni naslov prvaka, pa vam se živo fućka. No, na turniru, pa još kada je u pitanju reprezentacija i veliko nadmetanja poput svjetskog prvenstva, te k tomu eliminacijska faza… uh, to boli. Nedjeljni poraz Barakuda od Crne Gore u osmini finala, taj žulja, boli i peče – pišu Sportske novosti.
Posebno kada dođete na natjecanje s kontinentalnim zlato, s javno iskazanim ciljem plasiranja u finale, s najvišim ambicijama. Ambicijama koje su, kada je naš vaterpolo u pitanju, tradicionalne već. Jer, gdje god da se pojave, Barakude su u očima najvećeg dijela natjecanja “predodređene” za medalju. To što to baš i nije tako, postoje i drugi koji se jednako, ako ne i više trude, ulažu, razvijaju, treniraju, mozgaju… to se ponekad zaboravlja. Iako ne bi trebali, pa ni smjeli. Kako u vaterpolu tako i u mnogim, praktički svim drugim sportovima. Nismo sami i Bogom dani, ali ne duljimo taj dio priče.
Fukuoka dan poslije. Mislimo na dan poslije Crne Gore. I izbornik Ivica Tucak. Utučen? Slaba je riječ opisa. To u cijelosti shvaćamo jer valja znati da je njima, igračima, stožeru sada ipak uistinu najteže. Svima nama drugima, sa strane, može biti žao, možemo biti tužni ili i ljuti, ali oni… Oni su istinski “krvavo” radili pola ljeta, žrtvovali obitelji i najbliže, izolirali se, natapali majice i kapice znojem (jer vaterpolisti jako puno rade ipak i na suhom, u teretani). Oni su se najviše nadali, htjeli više, a sada se bore za mjesto broj 9 u svijetu. Pa, da smo 9-ti čak i u nogometu, ne bi nam baš bilo ono “nešto”.
– Ne bi ni o želji, ni o volji, ali da smo bili pravi… to nismo – prvo je što je poručio izbornik Tucak.
– Ostaje dojam da smo sami krivi. Kad smo se vratili iz minusa 3, poveli 7:6, slijedila su tri “vezana” poklona, primljena gola, to spada u rubriku “Vjerovali ili ne”.
Ima nekoliko stavki koje nas zanimaju, pa čak i za neku rekapitulaciju prvenstva iako znamo, turnir još nije gotov…
– Ha… dobro, sad… – malčice nas je prekinuo izbornikov vapaj koji shvaćamo.
Napisali smo ga uostalom odmah nakon utakmice. S porazom od Crne Gore za Hrvate je SP u Fukuoki završeno, iskreno. Ali… gdje smo “nestali”, gdje je nestala igra iz prošle godine? Gdje je iščezla obrana koja nam je bila nositelj? Znamo i da ste bili zadovoljni urađenim tijekom priprema. U napadu je ovaj novinar imao osjećaj kao da postoji grč, preplašenost u napadu. Ne znamo, zato pitamo izbornika.
– Idemo pogledati samo matematički. U napadu je bilo određene rezerviranosti u nekim trenucima, ali ako promatramo Mađarsku i Crnu Goru jer to su jedine dvije utakmice “ozbiljne”, za analizu, s jakim suparnicima. Mi teško da možemo dati više golova takvim, velikim momčadima. Mađarskoj 10, Crnoj Gori 12. Ali, kad su se i osvajale medalje nije se davalo više od 8-9 golova, 10 plafon. Prema tomu, koliko god igrač više nije bio dobar, broj golova koji je dovoljan za pobijediti u vaterpolu je postignut. E, ono što nije bilo dobro je obrana. Obrana nije bila na razini iz priprema. Koji su to razlozi, teško mi je zaključiti već sad. Spomenuo sam naša tri “poklona” Crnoj Gori, njihova tri gola. Da je bilo i sportske nesreće, da nam se baš ništa nije poklopilo na ovom turniru, to također stoji. Ja to moram reći, kako god to netko shvatio. Protiv Crne Gore smo primili tri gola na isteku napada. No, ako je tako bilo i protiv Mađarske 3-4 puta naravno da to više nije slučajno. Je li se to tako poklopilo ili pad koncentracije kojeg definitivno ima u takvim trenucima ili prevelika želja, a još nismo “maturirali” napraviti pravi potez u obrambenoj završnici… Još smo mi negdje “zeleni”, još smo mi malo “tanki” jer je nevjerojatno da smo mi u te dvije utakmice primili jedno 7 golova s istekom napada. To je ono što vas “ubije” u vaterpolu. Obraniš se i onda. Mi u jednoj situaciji, obranimo se i napravimo kontra-faul, ali ispred našeg golmana! Poslije toga primimo gol. To su golovi koji “ubijaju” momčad, moral. Stvar obrambene dekoncentracije. Iza ovog se definitivno moramo trgnuti – kaže izbornik, a onda reče sasvim otvoreno i ovo.
– Ja sam dugo na ovoj klupi, ali ja sam jednako gladan uspjeha kao prvog dana. Jednako! Kad to više ne budem, ako to bude sutra, sam ću se maknuti! Ako to samo osjetim. Sada imam osjećaj kako postoji dio igrača, to nije bilo vidljivo dok ne dođu ovakve krizne situacije, da su neki igrači još ostali u Splitu.
Poradi boljeg shvaćanja, pod pojmom “ostali u Splitu”, izbornik je mislio na prošlorujansku euforiju nakon osvajanja naslova europskog prvaka u Spaladium Areni.
– To je tipično možda za mlade igrače. Cijena odrastanja, ali cijena koja se plaća. Platili smo je danas i ne znam jesmo li mogli gore ili više. Ovo je nagori rezultat od ne znam ni sam koliko… Možda nikada.
Možemo pomoći, najgori od EP u Eindhovenu 2012. kada smo bili deveti, ali u Europi!
– Dobro, ali to je…
Je, znamo. Druga momčad odnosno igrači, okolnosti i tada je baš i ondašnji izbornik Rudić napravio odmah neke veće izmjene.
– Da, ali svejedno sam deprimiran, tužan. Sjest ću sa svojim stožerom, ljudima i sad prvi put ovo govorim. Ako stvarno itko misli da je problem u meni, nemam više nikakav razlog forsirati. Međutim, imam želju i volju završiti ciklus do Pariza i cilj osvojiti medalju, ako Bog da zlatnu. Tu želju i volju imam, a ne uspijem li tu želju na igrače, sve nas, onda ću se ja maknuti. Jer mene ne zanima ono što je bilo jučer i takav ću biti dok god budem trener, na klupi. Nismo bili zreli za napraviti ovdje nešto više. Puno se toga poklopilo za napraviti nešto više.
Može se govoriti možda i o našoj uvjerenosti da smo bolji od Crne Gore, iako mi to i opet, i danas napisali, a činjenica je i da iz reprezentacije nisu širene takve misli. S punim uvažavanjem se pričalo o Crnoj Gori. Nije bilo podcjenjivanja.
– Možemo mi govoriti da smo bolji od Crne Gore, mi jesmo prvaci Europe, a oni nisu. Mi imamo niz medalja koji oni nemaju, ali idemo mi realno gledati. Malo smo mi “poletjeli”. Nismo mi više favoriti protiv Crne Gore. Nismo! Nismo totalni favoriti protiv nikoga, kao što nitko nije ni protiv nas, jednako tako. Izgubili smo od jakog suparnika i sada je nama najteže. Teško mi je prihvatiti poraz, a moram jer moram biti i sportaš i jak. I izaći još i jači, ali moramo biti negdje i realni. Pa onda realno i shvatiti da je i situacija u našem sportu takva kakva jest – malo je proširio, ali vrlo smisleno i na mjestu, izbornik Barakuda.
– Ne smijemo stavljati glavu pijesak i nije to sada hvatanje alibija za ovo. Ne, ovo ja moram ili riješiti ili ću se maknuti. Postrojiti ili se maknuti, nema dileme. Međutim, da nije dobro, nije. Govorim to godinama. Nakon Splita i zlata sam rekao “Nemojte da vas ovo zavarava”. Naše stanje klupskog vaterpola nije loše, nego skandalozno. Gdje je Mladost, moj Solaris, Mornar, POŠK, Primorje je nekad bilo izrazito jako. Da nema skupine entuzijasta i prijatelja u Splitu, koji ulažu svoj novac u Jadran, ne bi ni tog kluba bilo. Nažalost, zbog cijelog stanja u sportu i ulaganja u sport. Stanje naših mlađih kategorija je skandalozno. Mi nemamo rezultat, medalju od 2017. godine. U svim uzrastima. To su činjenice. Dogodi li se da naša A reprezentacija koja je sve vrijeme “vukla” našim medaljama, da mi padnemo, a evo sad smo pali, dobro pali… Ja se samo nadam da ćemo se vrlo brzo i jako dignuti – napominje Tucak.
Jedna od onih rečenica, osobno nam se čini više floskula tipa “suparnik je više želio”, koje bi onda dalo za zaključiti da se onom prvom što, nije igralo, po nama “ne pije vodu”.
– Ne, sigurno nisu Crnogorci više željeli od nas. Htjeli smo pobjedu isto kao oni, ginuli za svaku loptu, na kraju ostali kratki za jedan gol, jedan šut. I oni “pokloni”, to me najviše boli. Ono što je bit, mi nismo bili pravi, zreli!
Za kraj će Tucak još ovo. Iskreno, pošteno i sportski.
– Nismo slučajno izgubili, nije nas nitko “okrao”, ne. Izgubili smo zasluženo na sportskom polju. Mogla je jedna lopta završiti u golu, ne na vratnici, moglo je ovo ili ono, ali bi nas ta lopta tada možda zavarala. Sada, kad je sve otkriveno, moramo biti realni i vidjeti gdje smo mi u ovom trenutku i što mi to trebamo napraviti da sutra bude bolje. Puno toga moramo napraviti i to svi. Ja, igrali i svi, svi, svi. Jer nije dobro – vrlo će emotivno iz Fukuoke, nakon poraza od Crne Gore izbornik Tucak.
Kanada kao sljedeći suparnik? Ma pustite Kanadu. To je zemlja u Sjevernoj Americi. Predivna je i zovu je Zemlja javorovog lista. Evo, napisali smo nešto o Kanadi.
Source: slobodnadalmacija.hr