Najružniji nogomet kojem nema pomoći

MASSIMILIANO ALLEGRI (55) u Juventusu ima četverogodišnji ugovor od 36 milijuna eura i peti je najplaćeniji trener u europskom nogometu. Prema L’Equipeu, ispred njega su Diego Simeone, Pep Guardiola, Jurgen Klopp i Antonio Conte. Prvih devet milijuna Allegri je zaradio prošle sezone tako što je Juventus odveo do četvrtog mjesta u Serie A, izgubio u finalu talijanskog kupa i superkupa, ispao od Villarreala u osmini finala Lige prvaka te igrao očajan nogomet. 

Allegrijev nogomet je sranje

Cijelu godinu je prodavao retoriku kako njegov sastav jednostavno nije dovoljno dobar te da od ove jeseni neće biti isprika, kada se momčad osvježi i pojača. Ni ova sezona neće biti znatno bolja za momčad vrijednu gotovo pola milijarde eura jer neutralnog konzumenta Juveov nogomet instantno tjera na promjenu TV programa. 

U posljednjih 16 utakmica Allegrijev sastav ima tri pobjede. Do jedne je došao u prijateljskoj utakmici protiv meksičkog Chivasa. Allegrijevo shvaćanje nogometa je zastarjelo i predstavlja antireklamu, što potvrđuju i brojke. Allegrijev Juve je ove sezone zabio 11 golova. Od toga ih je šest palo nakon prekida. To potvrđuje činjenicu da kod Allegrija ne postoji sistem igre.

Svejedno, Allegri se ne boji za svoj posao. Smatra da je krivica na onima koji su mu (i ove sezone) složili nedovoljno moćan igrački roster, ali i samim igračima, koji ga jednostavno ne slušaju koliko bi trebali.

Juventusova momčad vrijedi 493 milijuna i od nje su u Italiji skuplji samo Milan (555 milijuna eura) i Inter (604 milijuna eura). “Osjećam se više dijelom rješenja nego problema. Moram pronaći rješenje”, rekao je Allegri nakon Benfice i tako dodatno naljutio klupske pristalice.

Juventus u europskom podrumu

Allegrijev nogomet je estetski užasan, a rezultatski neuspješan i trenutno mu nema pomoći. Sinoćnjim 2:1 porazom od Benfice u Torinu u drugom kolu Lige prvaka Juve je prvi put u povijesti startao s dva poraza u tom natjecanju. U prvome kolu, podsjetimo, torinski je sastav izgubio kod PSG-a 2:1.

Sva je prilika da će se Allegrijeva momčad boriti za treće mjesto s Maccabi Haifom, odnosno, od proljeća bi Juventus mogao zaigrati u Europa ligi ako bude bolji od izraelske momčadi. Ni u Serie A Staroj dami ne ide senzacionalno.

Nakon šest kola ima dvije pobjede i četiri remija, nalazi se na osmom mjestu i za prvoplasiranim trojcem (Napoli, Atalanta, Milan) zaostaje četiri boda. Taj plasman na prvi pogled ne izgleda dramatično, međutim, postoji nešto gore i od loših Juventusovih rezultata ove sezone.

Danas ih je lako pritisnuti i nadigrati

To je igra. Allegrijev Juventus ne zna igrati nogomet i to je njegova krivica. U posljednje četiri utakmice torinski sastav ima gol-razliku 5:7 uz učinak od dva remija i dva poraza. U tom razdoblju Juventus je igrao protiv ozbiljnih protivnika poput Fiorentine (1:1), PSG-a (1:2) i Benfice (1:2), a jedan remi upisan je protiv Salernitane (2:2) u Torinu, koja se jedva spasila ispadanja prošle sezone.

U svim utakmicama Juventus je bio nadigran. Fiorentina mu je držala posjed od 60 posto vremena uz omjer udaraca 17:5 te promašeni penal za pobjedu. U sažetku utakmice nije prikazana nijedna Juveova akcija u drugom poluvremenu.

Kod PSG-a je to izgledalo malo bolje pa se na trenutke činilo da se Juventus može vratiti u utakmicu nakon što je gubio 2:0 u 22. minuti, no kada bi ga PSG i darivao, talijanski sastav to ne bi znao iskoristiti da iščupa makar bod. 

Posebno je mučno Juventusovim navijačima bilo gledati momčad protiv Salernitane i Benfice u Torinu. Salernitana je vodila 2:0 na poluvremenu, da bi se Juventus spašavao pogocima stopera Bremera i Leonarda Bonuccija. U 95. minuti Arek Milik je pogodio i za preokret, ali veselje u Torinu se ugasilo nakon što je VAR (po mnogima nepravedno) poništio gol Poljaka.

Benficina škola nogometa u Torinu

Kulminacija nemoći uslijedila je protiv portugalske Benfice, koja je na Allianz Stadium stigla sa 17 uzastopnih pobjeda u svim natjecanjima. Za Juventus je počelo idealno. Golom Milika iz prekida u četvrtoj minuti Allegrijeva momčad je stigla do vodstva, no u drugoj polovici prvog poluvremena započela je gostujuća dominacija.

Joao Mario pogodio je iz penala za 1:1 u 43. minuti, da bi sva tri boda Benfici donio David Neres u 55. minuti. Allianz Stadiumom orili su se snažni zvižduci posljednjih desetak minuta. Logično, jer Allegrijev Juventus je besmisleno sranje bez ikakve nade da će uskoro biti bolje. 

Rezultat je trebao biti daleko uvjerljiviji u korist Benfice, koja se napromašivala. Juventus je mogao izjednačiti da je Moise Kean imao više sreće ili da je Bremer bio koncentriraniji u završnici. Ipak, svaki drugi epilog osim Benficine pobjede bio bi nepravedan. 

Neshvatljivi potezi

Dovoljno je pogledati samo jednu Juventusovu utakmicu ove ili prethodne sezone pod Allegrijevim vodstvom. Nije vam potrebna trenerska škola ni poseban analitički dar da biste ustanovili što je užasan nogomet.

Neovisno o imenima u sastavu, Allegrijev Juventus je negledljiv. U toj igri ne postoje kontinuirani napadi. Presing je za Juventusove igrače pod Allegrijem misaona imenica jer od deset igrača u polju jedva dvojica pokušavaju pritisnuti protivnika u suparničkoj polovici.

Kreacija i napadačka nepredvidivost strani su im pojmovi, no takvo shvaćanje nogometa nikad i nije karakteriziralo rigidnog Allegrija, trenera koji je s Juventusom u prvom mandatu osvojio pet Scudetta i gubio u dva finala Lige prvaka. Medijima često zna objašnjavati svoju pragmatičnu nogometnu filozofiju.

“Prošle godine Juventus nije ništa osvojio. Potrebna nam je i pomoć navijača. Ispravno je da nas navijači izvižde ako stvari krenu po zlu. No postoji razlika između lijepog i učinkovitog. Mi moramo biti učinkoviti. Ne volim ‘biti lijep’, a ne pobjeđivati”, rekao je prije dva tjedna Allegri.

Potezi Juventusovog trenera ponekad su neshvatljivi i igračima. U Firenzi je na poluvremenu izvadio načetog ofenzivca Angela Di Mariju i uveo limitiranog beka Mattiju De Sciglia. Taj manevar postao je ozbiljna sprdnja među Juventusovim fanovima.

Protiv Benfice Allegri je pri negativnom rezultatu 20 minuta prije kraja izvadio najopasnijeg igrača Areka Milika. Uveo je golobradog veznjaka Nicoloa Fagiolija. Nakon poraza od Benfice Di Maria je pitao Milika zbog čega je morao napustiti igru, misleći da je Poljak ozlijeđen. Milik mu nije znao odgovoriti.

Allegri i uprava jednaki su krivci za Juventusov krah

Allegri je u svom drugom mandatu htio do tančina usavršiti obrambenu igru i na temelju defenzivno-taktičke perfekcije lomiti protivnike, misleći da će to biti dovoljno da vrati Juventus na pobjedničke staze, tamo gdje je stao prije tri godine. Mnogi su, uključujući i potpisnika ovih redova, mislili da će to tako i biti.

Već koncem prošle jeseni to se pokazalo nedovoljnim u borbi za trofeje. Juventus jednostavno ne bi uspijevao nadigrati ni puno limitiranije momčadi od sebe, a protiv jačih rivala namjerno bi prepuštao inicijativu drugoj strani i izgledao podređeno. Najbolji primjer je utakmica Lige prvaka protiv Chelseaja prošle jeseni, u kojoj su Englezi pobijedili 4:0 uz apsolutnu dominaciju.

To sve skupa snažno iritira klupske fanove, a osobito im je po živcima skače Allegrijevo povlačenje momčadi nakon ranog vodstva Juventusa. Kada Juventus povede 1:0, igrači se, svjesno ili po naredbi Allegrija, počinju povlačiti, bez obzira na snagu rivala preko puta. U tim trenucima počinje alibi-igra bez ikakvih riskantnih dodavanja prema naprijed i tada je najbolje ugasiti TV.

Lutanje traje tri godine

U Juventusu u upravljačkim segmentima puno toga ne funkcionira već godinama, a pad je krenuo 2018. kada je klub doveo Cristiana Ronalda i preko noći htio postati atraktivan svima. Megalomanija gazde Andree Angellija vrhunac je doživjela pokušajem kreacije europske Superlige pretprošlog proljeća.

Juventus je u užasnom stanju, a najveći dio krivice pada na leđa šefova Agnellija, bivšeg sportskog direktora Fabija Paraticija i sadašnjeg direktora Pavela Nedveda, koji u kriznoj situaciji se ističe bizarnim stvarima izvan terena. Upitnim odlukama i lutanjima u viziji došlo je do potpunog kraha. Prije tri godine dosadila im je dominacija Italijom pa su se htjeli proširiti na Europu.

Kada su i tu dobili nekoliko bolnih šamara, pokušali su se vratiti na početne postavke pa im je ponovno bio dobar i rigidni Allegri. Rezultati srljanja su vidljivi. Klub danas nema identitet, no to je u ovom trenutku preširoka priča pa ćemo se u završnici teksta orijentirati na aktualnu sezonu. Iako Allegri radi loš posao, postoje i argumenti koji mu idu u prilog.

Allegrijevi argumenti

Juventus je ovog ljeta potrošio 102 milijuna eura. Stigao je Bremer (25) za 41 milijun eura iz Torina. Brazilac je prošle sezone proglašen za najboljeg braniča Serie A. Torinski klub je besplatno vratio Paula Pogbu (29) iz Manchester Uniteda, no francuski se veznjak ozlijedio na pripremama u SAD-u te nakon toga maksimalno iskomplicirao svoj oporavak.

Zbog toga ga neće biti do kraja godine. Besplatno je doveden i Angel Di Maria (34) iz PSG-a. Argentinsko krilo ima problema s ozljedama na početku sezone pa se ni on ne može do kraja uigrati s ostatkom momčadi. Filip Kostić (28) došao je iz Eintracht Frankfurta za 12 milijuna eura i u dosadašnjih osam nastupa ima tri asistencije.

Zasad se od prinova, uz pouzdanog Bremera, najviše ističe veznjak Leandro Paredes (28), koji je stigao na posudbu iz PSG-a. Paredes je odmah preuzeo ključnu ulogu u sredini terena. Pohvalna je i Milikova forma, koji je zabio tri gola. Milik je doveden na posudbu iz Marseillea.

Pored toga, Juventusu od početka sezone nedostaje i Federico Chiesa (24), koji bi se nakon operacije križnih ligamenata trebao vratiti u siječnju 2023. U tim je uvjetima nemoguće složiti uigran tim, u kojem je od prve do posljednje minute jasna podjela poslova.

Međutim, i bez nabrojanih igrača Allegri ima kvalitetan roster koji može igrati solidan nogomet, dovoljno dobar da bez problema pobjeđuje i nadigrava Sampdoriju i Salernitanu. Nitko od Juventusa ne očekuje Cityjevu igru i(li) Realove rezultate.

Allegri mora dobiti otkaz

Sva Juventusova nemoć i neuigranost savršeno su se vidjele protiv Benfice. Portugalci su s lakoćom ulazili u posljednju trećinu, a kako Juventus nije sposoban vršiti ikakav presing u trenutnoj postavci stvari, Benfica se u Torinu nije morala pretjerano potrošiti. Drugim riječima, svaka kvalitetnija i uigrana momčad trenutno je favorit protiv Stare dame.

Allegri nije tip pod kojim izražajniji igrači poput Pogbe, Chiese, Di Marie i Vlahovića mogu uživati u nogometu. Problem su i treninzi slabijeg intenziteta. Potvrdio je to i Matthijs de Ligt, koji je ovog ljeta iz Juventusa prešao u Bayern. Nizozemski stoper ostao je šokiran količinom rada kod Juliana Nagelsmanna te time otkrio koliko se slabo radi na Allegrijevim treninzima.

“Pričao sam s njime nakon treninga i rekao mi je da mu je ovo bio najteži trening u posljednje četiri godine”, rekao je Bayernov trener Nagelsmann krajem srpnja. Sve osim otkaza Allegriju, treneru koji je plaćeniji od većine svojih nogometaša, predstavlja nastavak agonije za navijače, a posebno za igrače Juventusa. 

#allegriout visoko trendira

Uoči utakmice s Benficom navijači su pitali direktora Maurizija Arrivabenea kada će otpustiti Allegrija. Arrivabene je odgovorio: “Hoćeš li ti onda platiti novog trenera?” Za fanove kluba već dugo ne postoje nikakve dileme.

Hashtag #allegriout dominira društvenim mrežama i sinoć je bio na sedmom mjestu najspominjanijih na Twitteru (u konkurenciji rata u Ukrajini i smrti kraljice Elizabete II), a fanovi zazivaju dolazak Thomasa Tuchela ili Zinedinea Zidanea. Zasad su to samo navijačke maštarije. Juventus bi prvo morao isplatiti Allegriju preostalih 25 milijuna eura, a onda krenuti po novog trenera…

Source: index.hr