Perica Bukić otvorio dušu našem novinaru: ‘Ovo je ispunjenje snova, ali sada je najvažnije da se tisuće djece upiše na vaterpolo’

Dok su drugi slavili, on je došao porazgovarati s vama. Emocije su tu, jasno se vidjela sreća i ponos, no planovi su veliki, ciljevi još veći. Otvorio nam je dušu Perica Bukić, jedan od čelnih ljudi Saveza. Osvrnuo se na turnir, ponosio organizacijom, ali i otkrio što ga tišti u hrvatskom sportu.

– Ovih 15 dana je ispunjenje snova. Da je netko režirao, ne bi uspio bolje. S Italijom je do zadnje minute bilo neizvjesno. Protiv Mađarske prednost u bazenu nije bila toliko izražena. Ali psihološka priprema igrača je bila nevjerojatna. Nakon prolaska u finale u autobusu se nije muha čula. Svi su htjeli samo zlato.

Organizacija je zaista bila na vrhunskoj razini.

– Uložili smo puno truda u ovaj projekt kako bi prvenstvo uopće doveli u Splitu, u Spaladium Arenu. I Vlada Republike Hrvatske na čelu s Andrejem Plenkovićem nam je puno pomogla. Moram spomenuti jer uvijek je u pozadini novac kojeg je trebalo puno da se sve organizira kako treba.

Divne splitske noći ući će u povijest vaterpola…

– Kada organizirate ovakav turnir onda je nekako uvijek cilj zlato. Očekuje se, to je kruna svega. Postiglo se toliko zajedništvo igrača i navijača. Ovo se u Splitu dogodilo sada i tko zna kad će opet.

Odavno je Bukić dio našeg Saveza, niže prave poteze.

– Ja sam u vaterpolski Savez došao 2005. godine i prvi moj potez bio je dovođenje Ratka Rudića za izbornika. Znao sam tada što on može i vidjeli ste što je sve ostvario. Nakon njega došao je Ivica Tucak.

Bukić se posebno ponosi jednom činjenicom…

– Hrvatska je u posljednjih 15 godina u ekipnim sportovima osvojila pet zlatnih medalja na najvećim natjecanjima i svih pet je donio vaterpolo! Ratko je osvojio tri zlata, Ivica dva. To su dva čovjeka koji su zadužili hrvatski sport.

Na druženju s novinarima spomenuo je izbornik kako su nakon Italije on, Rudić i Bukić ostali do četiri sata ujutro, razgovarajući, pripremajući se za finale.

– Ma, nije to bilo samo nakon Italije. Tako je nakon svake naše utakmice. Prođemo utakmicu iza nas i analiziramo protivnika koji nas očekuje. U tom razgovoru koji traje do 10 navečer do 4-5 ujutro, prođemo „milijun” stvari, prijedloga, sugestija, mišljenja. Ali izbornik je taj koji na kraju odlučuje o svemu.

Vaterpolo u Hrvatskoj još uvijek hvata korak s najpopularnijim sportovima, usprkos brojnim medaljama.

– Oduvijek tvrdim kako je vaterpolo sport koji je ravnopravan i rukometu i odbojci. Košarka zbog NBA lige ima jednu drugu dimenziju. Trebaju nam ovakve arene. Prije šest godina smo igrali u Beogradu pred 18 000 ljudi. Kod nas bi bilo 30 000, samo da je moglo stati. Potpuno je druga slika kada se vaterpolo igra u areni poput Spaladiuma i na bilo kojem drugom bazenu. Nedostaje nam bazena, evo dobar primjer imamo i ovdje u Splitu u kojem su tri muška i dva ženska kluba.

Ključ su – djeca!

– Ono što je za naš sport najvažnije je da će se nakon ovoga tisuće djece upisati na vaterpolo, bavit će se sportom. Ono što ulažu Francuska, Španjolska, Mađarska, Italija, pa i Srbija, u odnosu na nas je neusporedivo. Ipak, zadnjih par godina idemo u dobrom smjeru, sredstva su se poduplala, ali još uvijek je to puno manje nego što nam treba.

Što se ulaganja tiče, treba početi s klubovima. Pravilo je jasno, bez jakih klubova nema ni jake reprezentacije. Igrači se moraju „proizvoditi”.

– Ako nemate stabilne klubove ne možete ozbiljno raditi. Problem je bazena, ali i nedostatka trenera. Naši klubovi imaju po tri, četiri trenera, a šest različitih ekipa. I onda se od njih očekuje da budu pedagozi, da rade po cijele dan, pa vikendom utakmice…

Ulaganja u sport trebala bi biti jedan od prioriteta svake Vlade.

– Najvažnije je da nam se djeca bave sportom. Ozbiljne države sport su odavno prepoznale kao jedan od najvažnijih segmenata društva. Pogledajte Francusku u kolektivnim sportovima… Kod nas situacija polako poboljšava, nećemo odustati. Uskoro kreće i novi zakon o sportu koji će stvoriti bolje preduvjete.

Svijet voli pobjednike, kaže poznata pjesma. Voli ih i Hrvatska, dakako…

– Mi kao nacija volimo sport, ali možda ipak malo više volimo prvake od sporta. Jer kad si drugi, to nije dovoljno dobro. Ali nema veze, nama je to samo još jedan dodatan motiv, vjetar u leđa – poručio je Bukić.

Source: slobodnadalmacija.hr